U Ahmićima kod Viteza danas je obilježena 33. godišnjica jednog od najstravičnijih zločina nad bošnjačkim civilima tokom rata u Bosni i Hercegovini. Na spomen-obilježju položeno je cvijeće, učena je Fatiha i odata počast 116 ubijenih ljudi, među kojima je bila i tromjesečna beba, najmlađa žrtva masakra.

Okupljeni, uglavnom članovi porodica žrtava, poručili su da je njihova dužnost da prenose poruku o ovom zločinu budućim generacijama, kako se slično nikada više ne bi ponovilo. Istaknuto je i da se i nakon tri decenije i dalje traga za posmrtnim ostacima 15 mještana Ahmića te šest izbjeglica koji su se u vrijeme napada zatekli u selu.

Jutro užasa

Masakr se dogodio u ranim jutarnjim satima 16. aprila 1993. godine, kada su pripadnici specijalnih jedinica Hrvatskog vijeća obrane (HVO) “Džokeri” i “Maturice” izvršili napad na selo. Ezan za sabah-namaz navodno je bio signal za početak akcije. U pokolju je život izgubilo 116 bošnjačkih civila, a mnogi su bili spaljeni u svojim kućama.

Pravda ili njena iluzija?

Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu utvrdio je da su ubistva u Ahmićima predstavljala zločin protiv čovječnosti. Iako je nekoliko pripadnika HVO-a osuđeno, mnogi su već pušteni na slobodu nakon odsluženja dijela kazne. Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora, ali je pušten nakon izdržane dvije trećine kazne. Miroslav Bralo Cicko dobio je 20 godina, dok su braća Kupreškić, prvobitno osuđeni, kasnije oslobođeni optužbi.

Ovakav ishod sudskih procesa ostavio je dubok osjećaj nepravde i gorčine među preživjelim članovima porodica, koji i danas traže potpunu istinu i odgovornost za izvršeni zločin.