Zhang Xin, jedna od najbogatijih žena na svijetu, svoje bogatstvo je stekla doslovno od nule. Njeno djetinjstvo obilježila je siromaštvo i Mao Zedongova Kulturna revolucija, a sa samo 15 godina radila je na montažnim trakama u Hong Kongu. Danas je poznata kao “žena koja je izgradila Peking”, a njeno preduzeće SOHO China izgradilo je preko 46 miliona kvadratnih metara.

Put od fabrike do univerziteta

Nakon pet godina napornog rada u fabrici, Zhang Xin je uspjela uštedjeti dovoljno novca da ode studirati u Englesku. Pohadala je univerzitete u Sussexu i Cambridgeu, gdje je stekla dvije diplome iz ekonomije. Kako bi preživjela studentske dane, radila je u kineskom restoranu ribe i pomfrita, a jedina engleska rečenica koju je morala znati bila je: “Želite li sol i sirće?”.

Proročanski potezi u nekretninama

Godine 1995. vratila se u Kinu u savršenom trenutku – na početku najvećeg talasa urbanizacije u istoriji zemlje. Zajedno sa suprugom Panom Shiyijem, koga je upoznala i zaručila se za samo sedam dana kasnije, osnovala je SOHO China. Kompanija je predvodila redizajn pejzaža Pekinga, a Zhang je donosila odlučujuće poslovne poteze koji su izgledali spektakularno proročanski, uključujući kupovinu stranih nekretnina tokom recesije 2008. godine.

“Ironično je to što ako danas odete vidjeli biste sjajne nove zgrade. Ali ispod sveg tog sjaja krije se tuga zbog prilika koje su oduzete”, izjavila je Zhang o panorami Pekinga koju je pomogla podići.

Životne lekcije i porodični odnosi

I pored ogromnog bogatstva, Zhang Xin i dalje živi skromno. “Još uvijek čuvam staru odjeću. Ne znam zašto, pretpostavljam da jednostavno ne mijenjam toliko svoj stil, pa mogu nositi istu odjeću koju nosim već, recimo, 15 godina”, priznaje milijarderka.

Zanimljivo je da se njena majka i danas “još uvijek žali na mene”, kako Zhang kaže. “Kaže mi da nisam dobra u stvarima, često misli da nikad nisam dobro shvatila”.

Na kraju razgovora za Wall Street Journal, Zhang se s ponosom osvrnula na svoje početke: “Još uvijek imam osjećaj da me mogu baciti bilo gdje, a da ću naći način da preživim”.