Američka vojska nastavlja s intenzivnim povećanjem broja HIMARS raketnih artiljerijskih sistema u zapadnom Pacifiku, što odražava širu strategiju prioritizacije visoko tražene opreme za jedinice u regionu. 25. pješadijska divizija ima ključnu ulogu u ovom vojnom pojačanju, a pod zapovjedništvom general-majora Jamesa Bartholomeesa provodi taktiku “vidjeti, osjetiti i udarati na daljinu” koja povezuje senzore i izvršioce širom ogromnih prostranstava.

Filipini kao strateška baza

Cilj je pružiti američkim snagama prednost protiv ravnopravnih prijetnji, prvenstveno Kineske narodnooslobodilačke armije, koja djeluje asimetrično protiv moćnijih snaga s udaljenih otočnih lanaca, držeći mete pod rizikom s velikih udaljenosti. Napredne operacije na Filipinima ostaju u srži ovih napora. Potvrđeno je da je 25. pješadijska divizija početkom godine pretvorila artiljerijski bataljon u bataljon dalekometne vatre opremljen sa 16 HIMARS lansera, a brza tranzicija postignuta je u samo 180 dana.

HIMARS se smatra optimalnim sredstvom kako za američke oružane snage, tako i za više strateških partnera, za asimetrično suprotstavljanje većim i jednako ili naprednijim snagama. Njegove sposobnosti su više puta demonstrirane u ukrajinskom ratištu, omogućavajući jedinicama ukrajinske vojske, uz opsežnu podršku, uništavanje visokovrijednih vojnih i civilnih ciljeva. Laka težina lansera omogućava im brzo premještanje morem i zrakom, dok ih visoka mobilnost čini izazovnim za gađanje jer se mogu brzo premjestiti prije i poslije ispaljivanja.

Napredno naoružanje i integracija

Sposobnosti HIMARS-a nedavno su značajno poboljšane uvođenjem u upotrebu projektila za precizne udare (PrSM), koji nadmašuje domet od 300 kilometara ATACMS balističkog projektila s dometom od preko 500 kilometara. Projektil je prvi put testiran u borbi nakon što su SAD 28. februara pokrenule punomjeran vojni napad na Iran. PrSM je dizajniran kao nasljednik ATACMS-a i ima nekoliko velikih prednosti u pogledu dometa, smrtonosnosti, fleksibilnosti i preživljavanja, a njegova kompaktnija veličina omogućava nošenje dva projektila na svakom lanseru, efektivno udvostručavajući njegovu dalekometnu vatrenu moć.

Ovo je ključno u Pacifiku gdje su logistika izazovna zbog ogromnih udaljenosti koje odvajaju teritorije od SAD, ali je i sposobnost gađanja ciljeva na velikim udaljenostima od vitalnog značaja. Nakon prelaska na HIMARS, 25. pješadijska divizija proširila je svoju ulogu izvan tradicionalne vatrene podrške kako bi uključila integraciju senzora, izvršilaca i novih tehnologija, povezujući radar, elektronsko ratovanje i obavještajne sisteme s artiljerijskim jedinicama kako bi se omogućilo brzo otkrivanje i gađanje ciljeva.

Divizija je također reorganizirala osoblje kako bi stvorila nove formacije, uključujući bateriju Lansiranih efekata koja integrira municiju za kruženje i jednokratne napadačke dronove, pružajući dodatne opcije udara na kraćim dometima kako bi nadopunile sposobnosti HIMARS-a. Analitičari procjenjuju da je na ovu tranziciju vjerovatno jako uticalo iskustvo djelovanja u ukrajinskom ratištu, gdje su američke izvođačke jedinice bile opsežno uključene na terenu.