Novo istraživanje Međunarodnog monetarnog fonda (IMF) otkriva šokantne ekonomske posljedice ratova, koje se osjećaju godinama nakon prestanka borbi. Prema podacima, zemlje zahvaćene sukobima prosječno gube oko 7% bruto domaćeg proizvoda (BDP) u prvih pet godina, a ekonomske rane traju više od decenije.

Trajni gubici i globalni šok

Analiza IMF-a, koja se temelji na podacima od 1946. godine, pokazuje da su ekonomski gubici od sukoba čak veći od onih uzrokovanih finansijskim krizama ili teškim prirodnim katastrofama. Iako zemlje uključene u strane sukobe mogu izbjeći fizičko uništenje na vlastitom tlu, njihovi susjedi i ključni trgovinski partneri ipak osjećaju šok.

“Osim što imaju razorni ljudski gubitak, ratovi nameću velike i trajne ekonomske troškove i predstavljaju teške makroekonomske kompromise, posebno za one zemlje u kojima se borbe vode”, istaknuli su iz IMF-a.

Rastuća vojna potrošnja i proračunski pritisak

Rastuće geopolitičke tenzije i češći sukobi izazvali su velike skokove u vojnoj potrošnji. Otprilike polovina svjetskih zemalja povećala je svoje vojne budžete u posljednjih pet godina, a očekuju se daljnja povećanja kako zemlje NATO-a planiraju povećati potrošnju na oružje na 5% BDP-a do 2035. godine.

Prodaja oružja od strane najvećih svjetskih proizvođača oružja, od kojih su mnogi sa sjedištem u SAD-u, udvostručila se u realnom iznosu u posljednje dvije decenije. Tipični “bumovi” u vojnoj potrošnji traju oko dvije i po godine, a potrošnja raste za otprilike 2,7% BDP-a.

Oko dvije trećine ovih povećanja vojne potrošnje finansirano je većim deficitima, što može potaknuti ekonomsku aktivnost u srednjem roku, ali također povećava inflaciju i stvara srednjoročne izazove. To znači da povećanja moraju biti usko koordinirana s monetarnom politikom.

U prosjeku, fiskalni deficiti se pogoršavaju za oko 2,6 procentnih poena BDP-a, a javni dug raste za oko 7 procentnih poena u roku od tri godine od početka povećanja vojne potrošnje. Otprilike jedna četvrtina tih povećanja financirana je reprioritizacijom potrošnje, što često dovodi do oštrog pada državne potrošnje na socijalne programe.

Podaci također pokazuju da je mir krhak, s oko 40% zemalja koje ponovo padaju u sukob u roku od pet godina. Rani koraci za stabilizaciju ekonomija, restrukturiranje duga, osiguravanje međunarodne podrške i provedba domaćih reformi ključni su za postavljanje temelja za solidan oporavak.