Irak, zemlja navikla na balansiranje između svojih saveza sa Washingtonom i Teheranom, više ne uspijeva izbjeći smrtonosnu eskalaciju usred rata na Bliskom istoku. Nakon niza napada koji se pripisuju Sjedinjenim Državama, bagdadski vlasti zaoštrile su ton i odobrile “pravo na odgovor i odbranu” bivšim paravojnim jedinicama Hašd al-Šabi, savezu koji je dio državnih snaga, ali obuhvata i proiranske oružane frakcije.

Narušena diplomatska ravnoteža

Čak i u ratno vrijeme, Irak je pokušavao održavati određenu ravnotežu. Međutim, analitičari upozoravaju da je ta ravnoteža “svakim danom sve krhkija”. Iračka vlada suočena je sa “nezavidnom situacijom: ne može ući u sukob sa Sjedinjenim Državama, ali ne može ni spriječiti skupine “otpora” koje podupire Iran da izvode napade u zemlji i izvan nje”, ističe Tamer Badavi iz britanskog Kraljevskog instituta za odbranu i sigurnost RUSI.

Istraživač Hajder Al-Šakeri iz instituta Chatham House dodaje da je to “pravi izazov” za premijera Mohameda Šiju al-Sudanija. Dok proiranske oružane skupine ne pokazuju znakove suzdržanosti, američki se napadi “šire cijelim iračkim teritorijem”, upozorava Al-Šakeri.

Strategija obezglavljivanja

Posljednjih dana zabilježeno je pojačano bombardiranje proiranskih skupina u Iraku. Prema promatračima, cilj napada koje izvode Washington ili Izrael jest spriječiti napade frakcija na američke objekte u Bagdadu i autonomnom Kurdistanu, ali i na energetska postrojenja ili strane postrojbe u zaljevskim zemljama. Strategija se, kako objašnjava Al-Šakeri, svodi na “obezglavljivanje i fragmentaciju mreža”, gdje Sjedinjene Države ciljaju vodstva i zapovjedne centre.

Među šezdesetak frakcija koje čine Hašd, nekolicina djeluje samostalno i dio je “Islamskog otpora u Iraku”, proiranske mreže uključene u napade na američku vojnu prisutnost. Iako su neke skupine objavile privremenu obustavu napada, zatražile su odlazak američkih vojnika iz zemlje.

Analitičari upozoravaju da napadi na frakcije, bez jasne političke strategije, mogu dovesti samo do fragmentacije i haosa. “Iračka vlada u ovoj fazi nema potrebna sredstva kojima bi ih mogla prisiliti da se razoružaju a da pritom ne riskira izazivanje nečega što bi nalikovalo građanskom ratu”, zaključuje Badavi.