Njemački proizvođač automobila Volkswagen vodi ozbiljne pregovore sa izraelskom odbrambenom kompanijom Rafael o strateškom partnerstvu, što bi uključivalo proizvodnju komponenti za protivzračni sistem Čelična kupola. Međutim, stručnjaci za međunarodno pravo upozoravaju da bi takav potez mogao dovesti Njemačku u sukob sa njenim međunarodnim obavezama, posebno u kontekstu aktuelnog slučaja pred Međunarodnim sudom pravde.

Pravni okvir i međunarodne reakcije

Torsten Menge sa Univerziteta Northwestern u Kataru ističe da bi svaka vojna saradnja sa državom optuženom za genoćid, poput Izraela, predstavljala kršenje obaveza Njemačke. On podsjeća na savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde iz jula 2024. godine, koje obavezuje treće države da ne pružaju pomoć u održavanju situacije nastale zbog, kako je navedeno, nezakonitog prisustva Izraela na okupiranim palestinskim teritorijama. “Po mom mišljenju, svaka vojna, sigurnosna ili oružana saradnja s državom koja aktivno počini genoćid, učestvuje u djelima etničkog čišćenja i u više ratova agresije, krši obaveze Njemačke prema međunarodnom pravu i nezakonita je prema domaćem pravu”, rekao je Menge za Anadolu.

Kanadski pravni stručnjak Aidan Simardone dodaje da korporacije, kao pravna lica, mogu snositi odgovornost prema međunarodnom pravu. “Kada korporacija šalje oružje zemlji poput Izraela, koja je uključena ne samo u kršenja ljudskih prava nego i u zločine protiv čovječnosti, i znamo da se to oružje koristi za počinjenje takvih zločina, tada bi ta korporacija mogla biti odgovorna”, istakao je Simardone.

Historijski teret i politički pritisak

Menge je također skrenuo pažnju na simboličnu težinu ovog poteza, s obzirom da je Volkswagen osnovan u vrijeme nacističkog režima i imao je centralnu ulogu u proizvodnji oružja tokom Drugog svjetskog rata. “Posebno je okrutna ironija da sada ponovo razmatra proizvodnju oružja za, kako tvrdi, genoćidni i ekspanzionistički režim”, rekao je. On ističe da je njemačka savezna pokrajina Donja SakSonyja, kao jedan od glavnih dioničara Volkswagena, u posebnom obliku direktne odgovornosti.

Istraživački novinar Eric van de Beek upozorava da se protiv kompanija za proizvodnju oružja mogu uvesti političke sankcije zbog ratnih zločina, podsjećajući na slučaj ruske kompanije Almaz-Antej. On također postavlja pitanje ekonomske održivosti ovog plana za Volkswagen, koji se već suočava sa rastućim troškovima energije i jakom konkurencijom iz Azije. Planovi za proizvodnju komponenti u fabrici u Osnabrücku, koja je pod prijetnjom zatvaranja, predstavljaju pokušaj spašavanja radnih mjesta, ali po visokoj pravnoj i moralnoj cijeni.