Na suđenju za ratne zločine na području Zvornika, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine iznijelo je iskaze četiri preminula svjedoka. Njihove izjave govore o navodnim pregovorima o odlasku bošnjačkog stanovništva i o odvajanju muškaraca koji su kasnije nestali.

Iskazi preminulih svjedoka

Prema iskazu Muradife Brkić iz 2006. godine, srpske snage napale su selo Kučić Kula 26. maja 1992. Sljedećeg dana, stanovništvo se povuklo u Klisu. Svjedokinja je navela da je 31. maja čula za razgovore između bošnjačkih i srpskih predstavnika. “Navodno je dogovoreno da možemo izaći sa stvarima, međutim već ujutro srpska vojska je ušla u Klisu s tenkovima i transporterima”, kazala je Brkić. U Bijelom Potoku, muškarci su odvojeni od žena i djece, a među njima je bio i njen suprug Ahmed. “Nijedan se muškarac nije vratio”, izjavila je, dodajući da su kasnije pronađena tijela njezine braće. Brkić je u Bijelom Potoku prepoznala optuženog Petka Panića, za kojeg su drugi govorili da je “glavni” i “vojvoda”.

Svjedok Mehmed Musić naveo je da je 25. maja predato oružje kao garancija sigurnosti. Prema njegovim riječima, 31. maja je predsjednik kriznog štaba Alija Đulić dogovorio sa srpskom stranom da Bošnjaci napuste područje. Međutim, 1. juna, prilikom povlačenja prema Bijelom Potoku, došlo je do razdvajanja muškaraca. “Ja i sin smo se morali popeti na kamion”, prisjetio se Musić, dodajući da ga je jedan vojnik, nakon što je saznao da ima 65 godina, naredio da siđe. Njegov brat je tog dana odveden.

Tragovi nestalih

Halima Đulić izjavila je da su joj u Bijelom Potoku odvedena tri sina i suprug. “Iz ruke su mi oteli Senada – najmlađi, nepunih 17 godina”, kazala je. Svjedokinja je čula da je Alija Đulić išao u Petkovce na pregovore s Vinkom Radovićem, jednim od optuženih. “Rečeno je da idemo u Klisu i da ćemo organizovano otići”, navela je, ali taj dogovor nije ispoštovan.

Nazifa Đinić u svom iskazu iz 2004. godine također je potvrdila da je čula za dogovor kriznih štabova koji nije poštovan. U Bijelom Potoku odvojeni su joj sin Enver, koji je još išao u školu, i muž.

Branitelji optuženih isticali su nedostatke u istrazi. Branilac Nenad Rubež istaknuo je da svjedokinja Brkić nije vidjela da Petko Panić izdaje naređenja. Branilac Duško Tomić tvrdio je da je Dragan Spasojević, kao tadašnji komandir policije, spašavao ljude: “Svi koji su do Dragana došli, spasili su se”. Miloš Perić, branilac Vinka Radovića, rekao je da uloga njegovog klijenta nije bila odlučujuća i da nije razjašnjena u istrazi.

Suđenje optuženima Draganu Spasojeviću, Vinku Radoviću, Dragomiru Vasiću i Petku Paniću za prisilno preseljenje, nečovječno postupanje i zatvaranje civila na području Zvornika nastavlja se 31. marta.