Nakon analize iskustava bliske smrti kod osoba koje su se oporavile nakon srčanog zastoja, istraživači pozivaju na ponovnu procjenu “reverzibilnosti smrti”. Preporučuju da ljekari duže vrijeme nastave sa pokušajima reanimacije pacijenata.

Istaknuto je da bolnice trebaju ponovo procijeniti svoje napore tokom oživljavanja, kao i trenutak u kojem započinju sa uzimanjem organa za doniranje.

Smrt je proces, a ne trenutak

Kako se navodi, smrt se definiše kao nepovratan prekid cirkulacije i moždane funkcije, ali tačan trenutak u kojem se to dešava može biti teže odrediti nego što se ranije mislilo.

Studentkinja na Državnom univerzitetu Arizone Ana Fauler istakla je da prelaz između života i smrti možda nije iznenadno isključivanje svijesti, već “postepeni proces” koji nauka može sve više “ne samo da odlaže već i da direktno osporava”.

Na sastanku Američkog udruženja za unaprijeđenje nauke u Finiksu, ona je istakla da novi dokazi ukazuju na to da biološke i neuronske funkcije ne prestaju naglo. umjesto toga, one opadaju u trajanju od više minuta do sati, što sugeriše da se smrt odvija kao proces, a ne kao trenutni događaj.

“Studije srčanog zastoja pokazuju da se do 20 posto preživjelih sjeća svjesnih iskustava tokom perioda odsutne kortikalne aktivnosti, a neki prijavljuju i provjerljive percepcije”, ukazala je Fauler.

Ona je analizirala desetine studija i akademskih publikacija, uključujući i one o “neuroelektričnoj aktivnosti na pragu smrti”. Studija iz 2019. godine otkrila je da je “mozak sposoban da emituje električne signale mnogo minuta nakon smrti, ili čak satima ako je sačuvan”.

Direktor istraživanja intenzivne njege i reanimacije na Univerzitetu u New Yorku, Sam Parnia, rekao je da je vjerovatno da će mnogim ljudima koji umru u bolnici posljednja stvar koju čuju biti ljekar koji izgovara riječi “vrijeme smrti”, jer ostaju svjesni duže nego što se očekivalo.

Kada je vrijeme za uzimanje organa?

Studija iz 2023. godine u časopisu “Resusčitation” otkrila je da se svijest, budnost i kognitivni procesi mogu javiti tokom srčanog zastoja i do sat vremena dok se izvodi KPR.

Fauler je rekla da smrt treba posmatrati kao nešto što ima različite faze. “Imate rak trećeg stadijuma, rak drugog stadijuma. Pa, postoje i faze smrti”, navela je ona.

Prema riječima Faulerove, potrebna su dalja istraživanja kako bi se procijenilo najbolje vrijeme za početak uzimanja organa od donora nakon njihove smrti. Predstavljajući svoj rad panelu stručnjaka na konferenciji, ona je primijetila da razumijevanje biološkog vremena smrti može pomoći da se osigura da se ove odluke donose sa naučnom tačnošću i etičkom jasnoćom.

“Istraživanja su pokazala da se mozak ne gasi odmah kada srce prestane da kuća. Kratki naleti organizovane moždane aktivnosti, često nazvani svijest, mogu se javiti nakon srčanog zastoja, a neki pacijenti koji su oživljeni prijavljuju svjesna iskustva tokom ovog perioda. Oni se smatraju ljudima koji su imali iskustva bliske smrti, ili sjećanja na iskustva smrti”, zaključila je Fauler.