Potpredsjednik entiteta Republika Srpska Ćamil Duraković oštro je odreagovao na tekst američkog konzervativnog autora Maxa Primorca, koji je u listu The Washington Times Bosnu i Hercegovinu opisao kao ‘islamističku državu na granici NATO-a’. Duraković je istakao da je riječ o političkom narativu, a ne ozbiljnoj analizi, te je detaljno raskrinkao tri ključne zamjene teze koje se, kako kaže, često koriste u takvim tekstovima.

Medijski kontekst i autor

Duraković je naglasio da nije nevažno u kojem je mediju tekst objavljen, ističući razliku između The Washington Times i The Washington Post. Dok je potonji etablirani mainstream list s dugom tradicijom istraživačkog novinarstva, prvi ima izraženu konzervativnu i ideološku orijentaciju, što pomaže razumjeti ton i konstrukciju teksta. Autor, Max Primorac, je američki konzervativni politički operativac hrvatskog porijekla, povezan s desnim think-tank krugovima u Washingtonu, koji vanjsku politiku posmatraju kroz ideološki sukob s ‘političkim islamom’. Duraković ističe da Primorac nije dio akademske ni regionalne ekspertne zajednice koja se bavi postdejtonskom ustavnom strukturom BiH.

Tri ključne zablude

Prva zabluda, prema Durakoviću, je poistovjećivanje religijske vidljivosti s političkim islamom. ‘Nošenje marame ili izgradnja džamija ne znači islamizaciju države. Nakon rata je u cijeloj regiji došlo do jačanja javnog identiteta vjerskih zajednica, i pravoslavnih i katoličkih. Ako su crkve simbol kulturnog kontinuiteta, zašto su džamije simbol prijetnje?’, pita se Duraković. Druga se odnosi na demografske promjene koje se predstavljaju kao progon kršćana, bez konteksta rata koji je pogodio cijelu zemlju. Podsjeća na sistematska protjerivanja Bošnjaka iz niza gradova, gdje je presuđen genoćid. ‘Etnička homogenizacija nije sarajevski fenomen, to je ratno naslijeđe cijele Bosne i Hercegovine’, ističe on. Treća teza koristi istorijske kontakte s Iranom tokom embarga na oružje kao dokaz današnje islamističke orijentacije, iako BiH danas učestvuje u NATO programima i formalno je opredijeljena za euroatlantske integracije.

Pravi izazovi i zaključak

Duraković ističe da je politički problem BiH institucionalni, a ne religijski. Sistem etničkih veta omogućava trajne blokade, a zahtjevi za funkcionalnijim institucijama često se predstavljaju kao pokušaj majorizacije. ‘Bošnjaci su najbrojniji narod, ali to ne znači da traže vjersku državu. Oni traže državu koja može donositi odluke bez permanentne paralize’, naglašava. Zaključuje da narativ o ‘islamističkoj prijetnji’ skreće pažnju sa stvarnih izazova poput secesionističke retorike, masovnog iseljavanja i ekonomske stagnacije. ‘Bosna i Hercegovina jeste krhka država. Ali ona nije islamistički projekt. Ona je postkonfliktno društvo koje pokušava balansirati između ratnog naslijeđa i evropske perspektive’, poručio je Duraković.