Simpsonovi: Zanimljivosti koje možda niste znali
Podijeli vijest
Neočekivani uspjeh i slavni gosti
Simpsonovi su tokom godina postali kulturni fenomen, osvojivši brojne nagrade, uključujući više od 30 Emi nagrada i prestižnu nagradu Peabody. Iz serije je proizašao i uspješan dugometražni film, nekoliko video-igara, vožnja u tematskom parku Universal Studios, kao i beskrajna diskusija o tome koja je sezona označila početak pada kvaliteta.
Tvorac serije, Met Grejning, nije očekivao toliki uspjeh. Serija je ugostila toliko slavnih osoba da je i sam Grejning izgubio pojam o tome ko je sve gostovao. On je za USA Today 2018. godine izjavio: “Zapravo, ponekad sretnem nekog poznatog i kažem: ‘Ah, trebalo bi jednom da gostuješ u Simpsonovima’. A oni kažu: ‘Već jesam.’”
Grejning nije predvidio da će serija ostaviti ovakvo naslijeđe. Dodao je: “Svakako nismo očekivali da ćemo trajati ovoliko dugo. Kada smo počeli, nismo ni znali da li će mreža Fox opstati, a kamoli naša sopstvena serija. Fox je bio eksperiment i dozvolili su nam da radimo prilično sve što smo željeli”.
Zanimljive činjenice o seriji
Sve je počelo 1987. godine kada se porodica Simpson prvi put pojavila u seriji kratkih animiranih filmova u okviru emisije The Tracey Ullman Show. Met Grejning je odbio početnu ponudu da animira svoje stripove Life in Hell i, prema sopstvenim riječima, na brzinu je skicirao porodicu dok je čekao sastanak. Grejning je likove nazvao po članovima sopstvene porodice, a jedino je svoje ime zamijenio Bartom. Ime Bart je anagram engleske riječi „brat“ (derište).
Kratki filmovi su postali toliko popularni da je producent Džejms L. Bruks shvatio da zaslužuju sopstvenu seriju. U pregovorima sa Foxom uspio je da obezbijedi klauzulu u ugovoru koja je mreži zabranjivala bilo kakvo miješanje u sadržaj serije. Porodica je žuta jer je Grejning želio nešto što će gledaocima odmah upasti u oči dok prebacuju kanale. Za BBC je rekao: “Animatorka je došla na ideju… žute boje i čim mi ju je pokazala, rekao sam: ‘To je odgovor!’ Kada prebacujete kanale daljinskim upravljačem i bljesak žute boje prođe, znaćete da gledate Simpsone.”
Prva producirana cjelovečernja epizoda, Some Enchanted Evening, emitovana je tek u maju 1990. godine kao finale prve sezone zbog problema s animacijom koji su odložili premijeru serije. Grejning je svakog člana porodice Simpson dizajnirao tako da bude prepoznatljiv samo po silueti, što je rezultiralo njihovim jedinstvenim frizurama i oblicima glave. Grejning je zamolio kompozitora Denija Elfmana, frontmena benda Oingo Boingo, da napravi uvodnu špicu u „retro stilu“. Kultna muzička tema, za koju se vjeruje da je najpopularnija u Elfmanovoj karijeri, nastala je za samo dva dana.
Zanimljivosti o produkciji i likovima
Duga uvodna špica osmišljena je kako bi se smanjila količina animacije potrebna za svaku epizodu, ali tri elementa se uvijek mijenjaju: Bartova poruka na školskoj tabli, Lisin solo na saksofonu i završna scena na kauču, čija dužina zavisi od potreba epizode. Grejning je radnju smjestio u Springfild zato što je to vrlo često ime grada u Americi. Iako je 2012. za Smithsonian Magazine otkrio da je grad nazvan po Springfildu u Oregonu, namjerno je godinama krio u kojoj se saveznoj državi nalazi izmišljeni grad. „U iščekivanju uspjeha serije pomislio sam: ‘Ovo će biti sjajno; svi će misliti da je to njihov Springfild’“, rekao je. „I misle.“
Porodica Buš nije bila nimalo oduševljena serijom. U oktobru 1990. tadašnja prva dama Barbara Buš nazvala je seriju „najglupljom stvari koju je ikada vidjela“, na šta su scenaristi odgovorili pismom Mardž Simpson. Prva dama se kasnije izvinila. Početkom 1992. tadašnji predsjednik Džordž H. V. Buš rekao je u govoru: „Nastavićemo da pokušavamo da ojačamo američku porodicu, kako bi američke porodice bile mnogo više poput Voltonovih, a mnogo manje poput Simpsonovih.“ Scenaristi su odgovorili tako što je Bart u sljedećoj epizodi poručio: „Hej, mi smo baš kao Voltonovi. I mi se molimo za kraj depresije.“
Iako su nedjeljom bili standard, početni uspjeh podstakao je mrežu da seriju premjesti na četvrtak, direktno protiv The Cosby Showa, tada najgledanije serije u Americi. Tamo je ostala do šeste sezone, kada je vraćena na nedjelju. Jirdli Smit, koja daje glas Lisi, jedina je glavna članica glumačke postave koja redovno pozajmljuje glas samo jednom liku.
Sve do 17. epizode druge sezone Fox je krio koji glumci daju glasove kojim likovima. Međutim, sa epizodom Old Money producenti su odlučili da glumci zaslužuju priznanje za svoj rad i otkrili njihove uloge. Do 1998. godine šest glavnih glumaca zarađivalo je 30.000 dolara po epizodi. Nakon spora oko plate, iznos je povećan na 125.000 dolara. Poslije štrajka 2004. godine njihove plate porasle su na između 250.000 i 360.000 dolara. Godine 2011. Fox je zaprijetio ukidanjem serije ukoliko se ne smanje troškovi produkcije, zbog čega su glumci pristali na smanjenje plate od 30 odsto sa tadašnjih 400.000 dolara po epizodi. Danas zarađuju nešto više od 300.000 dolara po epizodi.
„Glas“ koji stoji iza Maginog sisanja dude je sam Met Grejning. Kada je vječna beba izgovorila svoju prvu riječ („Tata!“) 1992. godine, glas joj je pozajmila legendarna Elizabet Tejlor. Kada je 1990. objavljen album The Simpsons Sing the Blues, vjerovalo se da je hit Do the Bartman napisao Majkl Džekson. Iako je kao autor zvanično naveden Brajan Loren, Grejning je 1998. priznao da je Kralj popa bio koautor i koproducent, ali zbog ugovornih obaveza nije mogao da dobije zasluge. Džekson je kasnije gostovao u seriji pod pseudonimom Džon Džej Smit.
Džekson nije jedini koristio pseudonim. U drugoj sezoni Dastin Hofman pozajmio je glas Lisinom zamjenskom učitelju, gospodinu Bergstromu, a u odjavnoj špici bio je potpisan kao Sem Etik, što je igra riječi na „semitski“. Razlog zašto klovn Krasti i Homer toliko liče? „Satirična zamisao koju sam tada želio da postignem bila je da su Simpsoni o djetetu koje ne poštuje svog oca, ali obožava klovna koji izgleda potpuno isto kao njegov otac“, objasnio je Grejning. Prvobitna ideja da je Homer zapravo Krasti odbačena je kao previše komplikovana.
Epizoda iz 2003. godine otkrila je da je Homerova imejl-adresa [email protected]. Scenarista Met Selman unaprijed je registrovao adresu, a u roku od jednog minuta nakon emitovanja sanduče je bilo zatrpano porukama. Iako je Homerovo „D’oh!“ ušlo u Oksfordski rječnik, u scenarijima se taj izraz navodi jednostavno kao „iznervirano gunđanje“. Glumac Den Kastelaneta zasnovao je zvuk na uzviku Džimija Finlejsona iz filmova o Lorelu i Hardiju. Skoro svi likovi u Simpsonima imaju četiri prsta. Jedini lik sa pet prstiju je Bog.
Serija je poznata po svojim „proročanstvima“. U epizodi iz 2000. godine pomenuto je da je Donald Trump u jednom trenutku bio predsjednik i ostavio zemlju u bankrotu. U epizodi iz 1998. 20th Century Fox prikazan je kao odjeljenje kompanije Walt Disney, što se i dogodilo 19 godina kasnije. Godine 1992. Trejsi Ulman tužila je Fox, tvrdeći da njena emisija zaslužuje dio profita od Simpsona. Tužba je odbačena.
U Nevadi je 1997. izgrađena replika kuće Simpsonovih u prirodnoj veličini za nagradnu igru. Pobjednica je, umjesto kuće, izabrala novčanu nagradu od 75.000 dolara. Kuća je kasnije prefarbana i prodata. Serija je sinhronizovana na brojne jezike, uključujući i arapski. U toj verziji, zbog islamskih običaja, Homer (Omar Shamshoom) pije gazirano piće umjesto piva i jede goveđe kobasice umjesto viršli. Glumci koji su pozajmili glasove Homeru i Mardž u francuskoj sinhronizaciji, Filip Pejtje i Veronik Ožero, upoznali su se na audicijama i vjenčali deset godina kasnije. Homer je jedini lik koji ima dijalog u apsolutno svakoj epizodi. Časopis Time je 1999. godine uvrstio Barta na svoju listu 100 najutjecajnijih ljudi vijeka. Bio je jedini izmišljeni lik na listi. Kada biste odlučili da pogledate svaku epizodu serije redom, bez prestanka, trebalo bi vam više od 14 dana.
