Kineski test nuklearnog udara. Što se dogodi kad tri bombe pogode isto mjesto?

Kineski naučnici proveli su laboratorijsku simulaciju koja je istražila efekte nekoliko uzastopnih eksplozija na istom mjestu — scenarij koji podseća na filmske prikaze, ali koji ima konkretnu vojnu i inženjersku važnost. Cilj istraživanja bio je precizno izmjeriti kako višestruki udari utiču na veličinu kratera i opseg oštećenja, kako bi se mogli projektovati otporniji bunkeri i zaštitne konstrukcije.

U eksperimentu su istraživači izgradili minijaturnu repliku polja eksplozija unutar velike metalne vakuumske komore. Umjesto stvarnih bojevih glava, u komori su detonirali tri staklene kugle zakopane u kvarcnom pijesku koristeći plin pod pritiskom — proceduru koja dopušta sigurnu, kontrolisanu reprodukciju dinamičkih efekata brze, uzastopne detonacije. Tok procesa snimali su kamere velike brzine kako bi analizirali kratkotrajne fenomene i pravovremene promjene pritisaka i deformacija.

Prije izvođenja trostruke simulacije, tim je provjerio tačnost metode rekreirajući eksperiment koji odgovara jednoj historijskoj detonaciji (američki test iz 1965. poznat kao Palanquin). Taj test u stvarnim uslovima stvorio je krater radijusa 36 metara i dubine oko 21 metar — parametre koje su autori koristili kao referencu za skaliranje i validaciju minijaturne simulacije.

Nakon toga sproveli su simulaciju trostrukog udara. Rezultati su pokazali dramatično veću razinu razaranja: trostruki niz eksplozija proizveo je krater procijenjenog radijusa 114 metara i dubine oko 35 metara — znatno većeg volumena i površine nego kod jedne detonacije istog ekvivalentnog intenziteta.

“Rezultati pokazuju da višestruke eksplozije značajno povećavaju radijus kratera, volumen i površinu projekcije slobodne površine u usporedbi s događajima jedne točke, dramatično proširujući zonu oštećenja, pri čemu dubina ukopa eksploziva duboko utječe na učinak.”

Autori u radu posebno naglašavaju važnost dubine ukopa eksploziva: manja ili veća dubina mijenja način kako energija prenosi kroz tlo i koliko široko se šire fragmenti i šok-talasi. To znači da proračuni otpornosti skloništa i bunkera moraju uzeti u obzir mogućnost više, bliskih detonacija, a ne samo pojedinačne udare.

Studija također ističe zabrinutost zbog razvoja novih tipova oružja, uključujući bojeve glave niže snage koje prodiru u zemlju — tehnologije koju posjeduju neke vojske i koja specifično ima za cilj oštećenje podzemnih ciljeva. Upravo radi takvih prijetnji inženjeri i planeri odbrane trebaju koristiti realnije modele udara kako bi unaprijedili projektne standarde skloništa.

Iako su osnovni zaključci očekivani (višestruke eksplozije izazivaju veće razaranje), ova laboratorijska simulacija predstavlja prvi sistematični eksperimentalni pristup koji kvantitativno pokazuje razmjere razlike i nudi podatke važan za inženjersku primjenu. Rezultati ukazuju na potrebu za temeljitom revizijom dizajna zaštitnih objekata u regijama i kontekstima gdje postoji rizik od višestrukih udara.