Poremećaj pažnje i hiperaktivnosti (ADHD) najčešće se dovodi u vezu s tri osnovne grupe simptoma – nepažnjom, hiperaktivnošću i impulzivnošću. Ipak, prema novom kvalitativnom istraživanju, stvarni život s ovim poremećajem daleko je složeniji od onoga što trenutni dijagnostički kriteriji prikazuju.

Stručnjaci ističu kako mnogi simptomi koji ozbiljno narušavaju svakodnevno funkcioniranje još uvijek nisu dovoljno prepoznati, iako ih osobe s ADHD-om redovno opisuju kao ključne prepreke.

Novo istraživanje, sprovedeno na odraslim osobama s dijagnozom ADHD-a, identifikovalo je čak devet kategorija simptoma. Pored poznate “velike trojke”, izdvojeno je još šest važnih područja koja se rijetko spominju ili uopće nisu uvrštena u dijagnostički priručnik DSM.

Neorganiziranost se odnosi na teškoće u održavanju reda, planiranju i izvršavanju zadataka logičnim slijedom, što se kod djece očituje kroz izgubljene zadaće, a kod odraslih kroz nered u domu i problem s organizacijom obaveza.

Ovi problemi mogu imati negativan uticaj na posao i profesionalni razvoj, a mnogi učesnici istraživanja ističu i snažan osjećaj preopterećenosti.

Iako DSM površno spominje neorganiziranost, njen stvarni uticaj na svakodnevicu nije adekvatno prikazan.

Što se tiče zaboravljivosti, DSM navodi zaboravljanje svakodnevnih obaveza poput plaćanja računa, ali osobe s ADHD-om opisuju mnogo širi spektar – od teškoća s pamćenjem termina do gubljenja stvari i nemogućnosti da se sjete imena tokom razgovora.

Stručnjaci napominju da zaboravljivost kod ADHD-a ide mnogo dublje od povremenog propuštanja obaveza.

Poteškoće s pokretanjem aktivnosti, poznate i kao “ADHD paraliza”, predstavljaju ozbiljan problem za mnoge – čak i kada su zadaci važni ili zanimljivi, osobe se osjećaju blokirano i nesposobno da započnu.

Ispitanici navode da ih na djelovanje često potaknu tek hitnost, vanjski pritisak ili pomoć drugih ljudi.

Emocionalna disregulacija često se spominje u naučnoj literaturi, ali još uvijek nije dio službenih dijagnostičkih kriterija. Osobe s ADHD-om opisuju intenzivne emocije koje ih potpuno iscrpljuju, čak i pozitivne, a neki ističu nagle promjene raspoloženja ili snažne reakcije na odbacivanje.

Iskrivljena percepcija vremena još je jedan čest simptom – osobe s ADHD-om teško procjenjuju koliko im vremena treba za zadatak ili koliko je vremena zapravo prošlo.

To može dovesti do kašnjenja, problema s rokovima i dodatnog stresa. Na primjer, dosadni zadaci djeluju dugotrajnije, dok zanimljive aktivnosti izazivaju hiperfokus i potpuno “gutaju” pažnju.

Problemi sa spavanjem također su učestali – prethodna istraživanja pokazala su da osobe s ADHD-om češće imaju poremećen cirkadijalni ritam, što uzrokuje dnevni umor, pospanost i razdražljivost.

Mnogi ispitanici teško zaspu zbog ubrzanih misli i mentalne hiperaktivnosti. Iako stručnjaci još uvijek raspravljaju jesu li problemi sa spavanjem zaseban poremećaj ili direktan simptom ADHD-a, jasno je da ozbiljno utiču na kvalitetu života.

Autori istraživanja naglašavaju da su ovakve studije ključne jer se temelje na stvarnim iskustvima osoba s ADHD-om, a ne samo na vanjskom promatranju simptoma.

Mnogi aspekti ADHD-a nisu uvijek vidljivi okolini, ali ih oni koji žive s ovim poremećajem svakodnevno osjećaju. Upravo zbog toga stručnjaci smatraju da bi uključivanje iskustava pacijenata moglo unaprijediti dijagnostičke kriterije i pomoći većem broju ljudi da na vrijeme dobiju podršku i liječenje.