Zašto je ‘Zid smrti’ odnio više života nego što je Guinness priznao?
Podijeli vijest
Guinnessova knjiga rekorda, sinonim za ljudska dostignuća i neobične poduhvate, često nas fascinira ekstremima ljudske izdržljivosti i kreativnosti. Međutim, iza sjaja reflektora i aplauza publike, krije se mračna strana potrage za rekordima – opasnost, povrede, pa čak i smrt. Jedan od takvih primjera je ‘Zid smrti’ (Wall of Death), motociklistička atrakcija koja je, uprkos svojoj popularnosti, odnijela više života nego što se to obično priznaje.
Zid smrti, poznat i kao ‘Silodrome’, je cilindrična drvena konstrukcija unutar koje motociklisti izvode vratolomije vozeći se po vertikalnim zidovima. Centrifugalna sila omogućava im da ostanu prikovani za zid, prkoseći gravitaciji. Iako izgleda kao uzbudljiva zabava, ova aktivnost je izuzetno opasna, a historija je prepuna tragičnih slučajeva.
Počeci i popularnost
Zid smrti se pojavio početkom 20. stoljeća, kao dio putujućih karnevala i zabavnih parkova. Vozači, često nazivani ‘daredevils’, privlačili su publiku svojim smjelim akrobacijama. Popularnost Zida smrti rasla je decenijama, a vrhunac je doživjela sredinom 20. stoljeća. Iako je s vremenom izgubila na popularnosti, i dalje postoji nekoliko putujućih atrakcija i stalnih postava koje održavaju ovu tradiciju živom.
Međutim, popularnost je došla s cijenom. Drvene konstrukcije su često bile loše održavane, a sigurnosni standardi minimalni. Vozači su bili izloženi velikom riziku od pada, sudara i drugih nesreća. Povrede su bile česte, a smrtni slučajevi, iako rijetko javno priznati, nisu bili izuzetak.
Skrivena statistika
Precizni podaci o broju smrtnih slučajeva povezanih sa Zidom smrti su teško dostupni. Mnogi slučajevi nisu zabilježeni u službenim statistikama, a lokalne novine su često izvještavale o nesrećama bez detaljnih informacija. Usmena predaja i anegdote unutar zajednice vozača sugeriraju da je broj žrtava znatno veći od onoga što se službeno priznaje.
Razlog za skrivanje statistike je višestruk. Vlasnici atrakcija su željeli izbjeći negativan publicitet i potencijalne tužbe. Vozači su, s druge strane, često bili dio zatvorene zajednice koja je štitila svoje članove i nije željela ugroziti reputaciju Zida smrti kao uzbudljive i opasne zabave. Guinnessova knjiga rekorda, iako prepoznaje postojanje Zida smrti, ne ulazi u detalje o njegovoj opasnosti i broju žrtava.
Faktori rizika
Nekoliko faktora doprinosi visokom riziku povezanom sa Zidom smrti. Prvo, same konstrukcije su često nesigurne. Drvo može biti trulo ili oštećeno, a zidovi nisu uvijek savršeno glatki. Drugo, vozači često koriste motocikle koji nisu u najboljem stanju, a sigurnosna oprema je minimalna. Kacige su obavezne, ali ostala zaštitna oprema, poput zaštitnih odijela ili rukavica, često nedostaje.
Treće, vozači su izloženi velikom fizičkom i mentalnom stresu. Vožnja po vertikalnom zidu zahtijeva izuzetnu koncentraciju i kontrolu. Umor, nedostatak sna ili upotreba alkohola ili droga mogu značajno povećati rizik od nesreće. Četvrto, publika često stoji vrlo blizu zida, što dodatno povećava rizik od povreda u slučaju pada.
Moderni izazovi
Iako je Zid smrti danas manje popularan nego u prošlosti, i dalje predstavlja opasnost. Moderni vozači se suočavaju s istim izazovima kao i njihovi prethodnici, ali su dodatno izloženi pritisku da izvode sve složenije i opasnije akrobacije. Internet i društvene mreže su stvorili novu platformu za promociju Zida smrti, ali su istovremeno povećali pritisak na vozače da se istaknu i privuku pažnju.
Neki vozači pokušavaju oboriti rekorde u trajanju vožnje, broju okretaja ili složenosti akrobacija. Ovi pokušaji često rezultiraju povredama ili smrtnim slučajevima. Guinnessova knjiga rekorda bi trebala preispitati svoju ulogu u promociji Zida smrti i razmotriti uvođenje strožih kriterija za priznavanje rekorda u ovoj disciplini. Umjesto nagrađivanja opasnih akrobacija, Guinness bi se trebao fokusirati na promociju sigurnosti i odgovornosti.
Potraga za slavom i priznanjem ne bi trebala biti plaćena ljudskim životima. Zid smrti je podsjetnik na to da ekstremni sportovi i opasne atrakcije zahtijevaju poštovanje, oprez i stroge sigurnosne mjere. Bez toga, rizik od tragedije je uvijek prisutan.
