Zašto je najveći medicinski zločin u američkoj historiji ostao nekažnjen? Slučaj Tuskegee Syphilis Studija
Podijeli vijest
Početak eksperimenta
Godine 1932. u okrugu Macon, Alabama, američka javna zdravstvena služba pokrenula je jedan od najkontroverznijih medicinskih eksperimenata u historiji. Takozvana Tuskegee Studija netretiranog sífilisa u crnačkoj muškoj populaciji trebala je istražiti prirodni tok neliječene bolesti. Istraživači su regrutovali 600 siromašnih Afroamerikanaca, od kojih je 399 imalo sífilis, a 201 je bila zdrava kontrolna grupa. Muškarci, većinom poljoprivrednici koji nisu znali čitati ni pisati, bili su obećani besplatnim medicinskim tretmanima, obrocima i pogrebnim uslugama u zamjenu za učešće.
Iako je studija planirana da traje šest mjeseci, nastavila se čak 40 godina, sve do 1972. godine. Sudionici nikada nisu dali informisani pristanak niti su bili obaviješteni o pravoj prirodi istraživanja. Umjesto toga, rekli su im da imaju “lošu krv” – lokalni izraz za različite bolesti – i da će dobijati besplatno liječenje. U stvarnosti, nikada nisu dobili odgovarajuću terapiju za sífilis.
Sistematska obmana
Tokom četiri decenije trajanja studije, istraživači su aktivno sprječavali sudionike da dobiju odgovarajuću medicinsku skrb. Kada je penicilin postao standardni i jeftini tretman za sífilis sredinom 1940-ih godina, istraživači su aktivno odlučili ne liječiti sudionike, iako je to značilo produženje njihove patnje i smrti.
Istraživači su čak intervenisali kako bi oslobodili neke od muškaraca vojne regrutacije tokom Drugog svjetskog rata, bojeći se da će vojni ljekari dijagnosticirati sífilis i ponuditi liječenje. Izdavane su i posebne liste sa imenima sudionika kako bi se osiguralo da oni ne dobiju tretman ni u lokalnim bolnicama i javnozdravstvenim ustanovama. Umjesto liječenja, nastavljeno je s praćenjem kako bolest uništava njihove organe i nervne sisteme.
Posljedice po žrtve
Tragedija Tuskegee studije ogleda se u stravičnim posljedicama: od 399 originalnih sudionika sa sífilisom, 28 je umrlo direktno od bolesti, 100 je preminulo od komplikacija povezanih sa sífilisom, 40 supruga je bilo zaraženo, a 19 djece se rodilo sa kongenitalnim sífilisom. Mnogi muškarci su doživjeli sljepilo, ludilo, paralizu i bolne koštane lezije.
Studija je imala duboke psihološke i socijalne posljedice. Porodice su se suočile sa stigmom i sramotom, a mnogi su osjećali izdaju i bespomoćnost. Ova studija ostavila je trajni ožiljak u afroameričkoj zajednici i doprinijela dubokom nepovjerenju prema medicinskim institucijama koje traje do danas.
Izlazak na vidjelo i nedostatak pravde
Istina o Tuskegee studiji izbila je na vidjelo tek 1972. godine kada je Jean Heller, novinarka Associated Pressa, objavila ekskluzivnu priču, temeljenu na intervjuima sa Peterom Buxtunom, bivšim zaposlenikom javne zdravstvene službe koji je godinama pokušavao unutar sistema da okonča studiju. Hellerina priča izazvala je nacionalni skandal i bijes javnosti, nakon čega je studija konačno okončana u julu 1972. godine.
Unatoč dokazima o etičkim prekršajima, gotovo niko od odgovornih nije suočen sa krivičnom odgovornošću. Tužba podnesena 1973. godine u ime preživjelih i porodica žrtava, riješena je van suda za 10 miliona dolara. Preživjeli su dobili tek 37.500 dolara po osobi. Tek 1997. godine, 25 godina nakon okončanja studije, predsjednik Bill Clinton se formalno izvinio preživjelim i njihovim porodicama.
Trajno naslijeđe
Tuskegee studija ostavila je dubok i trajan uticaj na medicinsku etiku i istraživanje. Kao direktan rezultat skandala, Kongres je 1974. usvojio Nacionalni akt o istraživanju, koji je zahtijevao stvaranje institucionalnih odbora za reviziju (IRB) koji nadgledaju sva istraživanja na ljudima. Ovo je postao temelj modernog sistema zaštite ljudskih subjekata u istraživanju.
Studija je također doprinijela razvoju principa informisanog pristanka. Ipak, nepovjerenje koje je stvorila među manjinskim zajednicama ostaje značajna prepreka za medicinsko istraživanje i zdravstvenu skrb do danas. Tragična historija Tuskegee studije služi kao mračno podsjetnik na posljedice kada se nauka odvoji od humane etike i poštovanja ljudskog dostojanstva.
