Gotovo šest sedmica rata između Sjedinjenih Američkih Država i Irana završilo je primirjem, ali analitičari upozoravaju da nova stvarnost na Bliskom istoku donosi ojačanu i radikaliziranu vladu u Teheranu. Iako je predsjednik Donald Trump proglasio pobjedu, Iran je zadržao ključnu kontrolu nad Hormuškim tjesnacem, čime stiče moćan uticaj na globalna energetska tržišta i svoje zaljevske rivale.

Strateška greška i nove realnosti

“Ovaj rat će se pamtiti kao Trumpova kobna strateška greška. Ona čije su posljedice preoblikovale region na nepredviđene načine”, izjavio je za Reuters stručnjak za Bliski istok Fawaz Gerges. Prije sukoba, Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi oko petine svjetske nafte i plina, smatran je međunarodnim plovnim putem. Sada, Teheran je prešao sa praćenja tankera na efektivno diktiranje uslova prolaska, funkcionirajući kao de facto čuvar ove vitalne rute i želeći naplaćivati naknade za siguran prolaz.

Pored toga, Iran je pokazao otpornost pod trajnim napadima i zadržao kapacitet za dalju eskalaciju, projicirajući uticaj kroz Liban, Irak i Bab el-Mandeb u Crvenom moru, preko svojih saveznika. Unutar zemlje, iako je ekonomija u haosu, a infrastruktura uništena američkim i izraelskim bombama, vodeći establišment ostaje čvrsto na vlasti.

Krhko primirje i zaljevski zahtjevi

Primirje, koje je posredovao Pakistan, može zaustaviti borbe, ali njegova trajnost zavisi od rješavanja dubljih sukoba koji oblikuju sigurnost i energetski pejzaž regiona. Ebtesam Al‑Ketbi, predsjednica Emiratskog političkog centra, opisala je primirje kao krhku pauzu koja će institucionalizirati nove oblike nestabilnosti ako se ne proširi daleko izvan uskog prekida neprijateljstava.

Za zemlje Zaljeva koje ovise o Hormuzu za izvoz nafte, tjesnac ostaje crvena linija. “Svaki ishod koji ostavi plovni put efektivno u iranskim rukama bio bi poraz za predsjednika Trumpa”, rekao je saudijski analitičar Ali Shihabi. Iran je, sa svoje strane, SAD-u predložio uslove koji uključuju ukidanje sankcija, priznanje prava na obogaćivanje uranija, nadoknadu ratne štete i nastavak kontrole nad Tjesnacem.

Izvor iz Zaljeva naveo je da bi vraćanje povjerenja Teheranu zahtijevalo stroge, pisane obaveze koje pokrivaju nemiješanje, slobodu plovidbe i sigurnost ključnih pomorskih koridora, uključujući Hormuz. Te su uslove preneseni pakistanskim posrednicima da budu dio sveobuhvatnog sporazuma.