Foto: EPA

Svijet zgrožen situacijom u Gazi, u Izraelu podjela raste

prije 4 sedmice
Podijeli vijest

Na skoro dvogodišnjicu rata u Gazi, svjetska osuda razmjera humanitarne katastrofe u toj enklavi stoji u oštrom kontrastu s osjećanjima i ponašanjem dijela izraelskog društva. Dok su u mnogim zemljama izraženi šok i ogorčenje nad posljedicama sukoba, u Izraelu se istovremeno jasno očituje duboka društvena podjela — od aktivista koji pozivaju na prekid opsade pa do onih koji otvoreno podržavaju nastavak vojnih operacija.

Na jednoj strani, aktivisti, pretežno židovski Izraelci, protestovali su kod granične ograde s Gazom tražeći prekid opsade i pozivajući međunarodnu zajednicu da sankcijama i izolacijom prisili Izrael na prekid napada. Jedna od sudionica, Sapir Sluzker Amran, rekla je da je cilj šokirati vlastito društvo kako bi se natjeralo na suočavanje s, kako tvrde, zločinima nad Palestincima.

„Potpuno smo svjesni da se vlada neće zaustaviti, stoga smo ovdje da pozovemo svijet da nas bojkotira, koliko god to zvučalo smiješno“, rekla je Amran za CNN.

S druge strane, u gradovima poput Sderota — često ranjivim ciljevima raketnih napada iz Gaze — mnogi stanovnici posmatraju bombardovanje iz daljine kao potvrdu potrebe za nastavkom operacija. Neki gledaju scene uništenja kroz dalekozore, donose kokice i fotografišu se, a među njima su i oni koji otvoreno zahtijevaju da Gaza „nestane“.

„Kad odavde gledam Gazu i vidim zgrade koje još stoje, to me uzrujava. Želim da Izrael nastavi dok sve ne bude sravnjeno“, izjavio je Rafael Hemo, jedan od promatrača iz Sderota.

Sjećanje na 7. oktobar 2023. ostaje snažan društveni i emotivni pokretač. Tog dana militanti predvođeni Hamasom ubili su, prema izvještajima, oko 1.200 Izraelaca i uzeli stotine talaca; prema tekstu, preostalo je 48 talaca, od kojih se smatra da je 20 živih. Taj bol i traumu mnogi u Izraelu tumače kao opravdanje za oštru vojnu reakciju i kao razlog za otpor prema međunarodnoj kritici.

Neovisna UN-ova istraga, navodi se, prvi put je zaključila da su izraelske akcije prema Palestincima u Gazi predstavljale genocid — zaključak koji je izraelska vlada odbacila. U izraelskom javnom diskursu i medijima, navodi se dalje, široko je rasprostranjena dehumanizacija Palestinaca, što dodatno produbljuje jaz između domaćih percepcija i međunarodne osude.

Dr. Ayala Panievsky i drugi analitičari ukazuju da su mainstream izraelski mediji većim dijelom prikazivali rat iz perspektive izraelskih žrtava i vojske, često marginalizirajući glasove Palestinaca i njihove patnje. Takav narativ, po riječima analitičara, stvara informacijski balon u kojem mnogi Izraelci ne vide ili ne prihvataju punu sliku humanitarnih posljedica u Gazi.

„Sve što je proganjalo maštu i noćne more publike diljem svijeta bilo je stvarno cenzurirano… To je stvorilo ogroman jaz između onoga što Izraelci znaju o ovom ratu i onoga što svi ostali znaju“, navela je Panievsky.

Novinari koji izvještavaju o patnjama Palestinaca često trpe pritiske i prijetnje. Nir Hasson iz Haaretza opisao je da mu prijete čim objavi svjedočanstva koja dovode u pitanje zvanični narativ, nazivajući to „potpunim neuspjehom“ društva koje ne prihvata drugačije glasove.

Za pojedine izraelske intelektualce i bivše državne zvaničnike, poput Avrahama Burga, problem je dublji i sistemski: tvrdnja da izraelski politički diskurs dugo nije priznao punu ljudsku dimenziju palestinskog naroda i da je to doprinijelo današnjoj polarizaciji.

U tom kontekstu, aktivisti koji protestuju na granici vide svoje zahtjeve za međunarodnim pritiskom i izolacijom Izraela kao krajnje sredstvo borbe protiv, kako tvrde, ratnih zločina i genocida. Za mnoge u Izraelu, međutim, prioritet ostaje sigurnost, vraćanje talaca i osjećaj da se odgovori na traumatični napad iz 2023. — što održava snažnu podršku za vojne akcije i otežava stvaranje konsenzusa o humanitarnim pitanjima.

Taj jaz između međunarodne osude i domaće podrške vojnoj strategiji naglašava koliko je teško postići jedinstven odgovor u situaciji koja uključuje istovremeno snažnu nacionalnu traumu, duboke političke podjele i teške humanitarne posljedice.