Stotine tankera i dalje čekaju ispred Hormuza, ključnog morskog puta kroz koji protiče petina svjetske nafte i plina, unatoč krhkom primirju između Sjedinjenih Država i Irana. Iako je Teheran obećao “siguran prolaz”, brodovi se i dalje plaše mina i napada, a dodatni uslovi koje postavlja Iran dodatno komplikuju situaciju.

Krhko primirje i iranske zamke

Iran je tokom sukoba zadržao čvrst stisak na tjesnac, postavljajući mine i napadajući plovila. Kao dio sporazuma o primirju, iranski ministar vanjskih poslova izjavio je da će zemlja omogućiti “siguran prolaz”, ali uz uslov da se brodovi koordiniraju s iranskim oružanim snagama i poštuju “tehnička ograničenja”. Samo su četiri plovila prošla kroz tjesnac 8. aprila, što je drastičan pad u odnosu na prosjek od devet dnevno u prethodnih pet dana.

“Previše je nestabilno da bi se iko obavezao”, rekao je Oscar Seikaly, izvršni direktor brokerske kuće za pomorsko osiguranje NSI Insurance Group. Krhkost primirja, koje je Iran već optužio Izrael da je prekršio napadima u Libanu, glavni je razlog zašto brodovi oklijevaju.

Trumpova “zajednička operacija” i iranski “putarine”

Predsjednik SAD-a Donald Trump iznenadio je najavom da bi Sjedinjene Države mogle zajednički upravljati tjesnacem s Iranom. “Sjedinjene Američke Države će pomoći u rješavanju zagušenja saobraćaja u Hormuzu”, napisao je Trump na društvenoj mreži, dodajući da “će biti puno pozitivne akcije! Veliki novac će biti zarađen.” Prema ABC News-u, Trump je novinarima rekao da bi SAD mogle upravljati plovidbom “kao zajednički pothvat” s Iranom.

U međuvremenu, neki brodovlasnici već su plaćali “putarine” Iranu kako bi osigurali prolaz. Većina prelazaka tokom rata odvijala se rutom blizu iranske obale, što ukazuje na to da Teheran to zahtijeva. Iranska državna televizija navodi da, zbog protivbrodskih mina, plovila moraju koordinirati s iranskom mornaricom i koristiti određene rute.

“Iran mora pojasniti da je tjesnac otvoren za siguran prolaz. Inače, ne može se očekivati da brodovi plove kao prije rata”, istaknula je Noam Raydan, viši saradnik Washingtonskog instituta za bliskoistočnu politiku.

Kapaciteti, sankcije i neizvjesna budućnost

Analitičari upozoravaju da Iran, iako može djelovati kao vratar za mali broj brodova, neće moći upravljati više od 100 plovila dnevno koja su prolazila prije rata. “Opšti aranžmani za prolaz vjerovatno neće biti izvodljivi za Iran zbog ograničenja kapaciteta u identifikaciji plovila i tekućih zahtjeva za vođenje brodova kroz koridor”, rekao je Jack Kennedy sa S&P Global Market Intelligence.

Dodatni problem predstavljaju američke sankcije protiv Irana, koje velike i etablirane brodarske kompanije vide kao preveliki pravni rizik. “Pitanje sankcija na Iran čini to vrlo komplikovanim procesom, jer uključuje finansijske transakcije sa sankcionisanim režimom”, dodala je Raydan.

Dok se čeka na trajnije rješenje, troškovi osiguranja od ratnog rizika za brodove i teret ostaju visoki, a potražnja je opala zbog neizvjesnosti primirja. Sudbina najvažnije naftne arterije svijeta i dalje visi o koncu.