Šteta od ultra-prerađene hrane sve vidljivija, stručnjaci pozivaju na sistemske promjene

Ultra-prerađena hrana sve više dominira savremenom ishranom, ali njen stvarni uticaj na životnu sredinu i dalje ostaje u sjeni. Iza svakog proizvoda kriju se dugi lanci snabdijevanja, visoka potrošnja energije i ozbiljne posljedice po planetu – od sječe šuma do emisije štetnih gasova.

Industrijski proizvedena hrana koristi niz složenih sastojaka i procesa, što otežava sagledavanje njene stvarne cijene za okolinu.

Na primjer, popularne M&M bombone sadrže 34 različita sastojka, među kojima su i teško prepoznatljivi aditivi poput gumiarabike, dekstrina, voska karnauba, sojinog lecitina i boje E100. Prema podacima kompanije Mars, najmanje 30 zemalja – od Obale Slonovače do Novog Zelanda – uključeno je u lanac njihove proizvodnje i nabavke. Svaki sastojak ima poseban put od uzgoja do prerade, što značajno povećava ekološki otisak.

“Što je hrana više prerađena, to je štetnija po ljudsko zdravlje i okolinu”, ističe Anthony Fardet, istraživač Francuskog nacionalnog instituta za poljoprivredu, ishranu i životnu sredinu.

Dok je već poznato da poljoprivreda doprinosi klimatskim promjenama zbog deforestacije i emisije metana, uticaj ultra-prerađene hrane tek sada počinje da se razumije. Problem leži u ogromnom broju industrijskih sastojaka čija je proizvodnja energetski zahtjevna i globalno rasprostranjena.

U Sjedinjenim Američkim Državama, ultra-prerađena hrana čini čak 70 posto proizvoda na policama prodavnica i više od polovine ukupnih kalorija koje ljudi svakodnevno unose. Stručnjaci upozoravaju da razumijevanje njenog ekološkog uticaja mora postati ključni dio borbe za održiviji prehrambeni sistem.

Proizvodnja kakaa, na primjer, značajno doprinosi krčenju šuma, posebno u tropskim oblastima. Od 1850. godine, gotovo 90 posto globalne deforestacije uzrokovano je širenjem poljoprivrede, što je dovelo do oko 30 posto ukupnih emisija stakleničkih gasova.

M&M bombone sadrže i 13 vrsta vještačkih boja – među njima E132 i E133 koje se proizvode u Indiji i Kini. Te boje nastaju hemijskim reakcijama iz naftnih derivata, često uz upotrebu teških metala poput bakra i hroma.

Iako je šteta od ultra-prerađene hrane sve očiglednija, zakonske regulative i sistemi oporezivanja još ne prate tu realnost. Stručnjaci stoga pozivaju na sistemske promjene koje bi natjerale prehrambenu industriju da preuzme odgovornost za svoj ekološki uticaj, prenosi The Guardian.