Stari most, biser svjetske baštine i trajni simbol otpornosti Mostara

Na obalama smaragdne Neretve, u srcu Mostara, uzdiže se Stari most – jedno od najpoznatijih kulturnih i arhitektonskih obilježja Bosne i Hercegovine, koje stoljećima povezuje ljude i obale.

Izgrađen 1566. godine po nalogu sultana Sulejmana Veličanstvenog, a prema nacrtima mimara Hajrudina, učenika slavnog arhitekte Mimar Sinana, most je u svoje vrijeme važio za jedno od najvećih inžinjerskih čuda. Dužine 29 i visine 20 metara, s elegantnim lukom, odolio je vremenu više od četiri stoljeća.

Ljepota Starog mosta i Mostara inspirisala je mnoge pjesnike. Derviš-paša Bajezidagić zapisao je u svojoj „Gazel o Mostaru“:

„Ko bi mog’o opjevati redom sve ljepote divnoga Mostara… Ko ga vidi u majskome cv’jetu, s dvije kule velika ćuprija pružila se preko rijeke čarne, te sa svojim velebnijim lukom, pričinja se poput duge čarne.“

Tokom rata u Bosni i Hercegovini, 1993. godine, most je srušen projektilima HVO-a, što je izazvalo osudu širom svijeta. Njegova obnova završena je 2004. godine, uz podršku UNESCO-a, Turske, Nizozemske, Italije i brojnih drugih partnera. Te iste godine Stari most i stara gradska jezgra Mostara uvršteni su na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine.

Danas Stari most predstavlja mnogo više od arhitektonskog spomenika – on je simbol obnove, otpornosti i zajedništva. Njegov ponovo podignuti luk, što se ogleda u smaragdnoj Neretvi, svjedoči o gradu koji je preživio rušenje i ponovno se uzdigao. Tradicionalni skokovi sa Starog mosta svake godine okupljaju posjetioce iz cijelog svijeta, a silueta mosta ostaje trajni podsjetnik da se mostovi, i u kamenu i među ljudima, uvijek mogu iznova graditi.