Šta zapravo unosimo u organizam kada jedemo paradajz zimi: Plastenički plodovi, transport i razlike u ukusu

Tokom zimskih mjeseci na policama se mogu naći različite vrste paradajza – od cherry, preko klasičnih srednjih i krupnih plodova, do šarenih sorti. Ostaje pitanje koliko se takav paradajz zaista može mjeriti sa ljetnim, ali i kakvi se procesi kriju iza njegove proizvodnje.

Odakle dolaze i kako se gaje

Većina zimskog paradajza u prodavnicama dolazi iz plastenika ili iz toplijih zemalja poput Španije, Holandije, Italije ili Maroka. Za razliku od ljetnog paradajza koji sazrijeva na otvorenom sa puno sunca i prirodnih ciklusa, ovaj paradajz se gaji u kontrolisanim uslovima: temperatura, svjetlost i vlažnost se pažljivo regulišu tako da biljke rastu i donose plodove tokom cijele godine. Cherry paradajz i minijaturne sorte su posebno pogodne za proizvodnju u plastenicima jer brže sazrijevaju i bolje podnose transport.

U plastenicima se koriste đubriva, sistemi za navodnjavanje i, donekle, pesticidi. Ali svi proizvodi moraju da ispunjavaju standarde EU, što znači da su bezbjedni za jelo. Međutim, ukus i tekstura ovog paradajza često se razlikuje od ljetnog, sunčanog paradajza koji mnogi pamte iz svojih bašta ili lokalnih pijaca.

Kako se zimski paradajz razlikuje od ljetnog

Zimski paradajz je obično čvršći, sa manje sočnom unutrašnjošću i nešto blažim ukusom. Cherry paradajzi često zadržavaju slađi i intenzivniji ukus od klasičnog velikog paradajza zimi, što ih čini idealnim za salate, grickalice ili ukrašavanje jela. Klasični veći paradajz može da bude blago neutralni zimi, što znači da ne razvijaju punu aromu koju razvija paradajz koji je sazrio na suncu.

Još jedan važan faktor je vrijeme berbe i transporta: dok ljetni paradajz često sazrijeva na biljci i stiže na tržište gotovo svjež, zimski paradajz se često bere prije pune zrelosti kako bi izdržali transport, i sazrijevaju u skladištima ili na policama. To dodatno utiče na ukus i aromu, čineći ih manje intenzivnim.

Kako odabrati najbolji zimski paradajz

Iako zimski paradajz rijetko ima tako dobar ukus kao ljetni, postoje načini da odaberete najbolji. Izaberite paradajz koji je čvrst, ali blago elastičan na dodir. Provjerite boju: intenzivna crvena, narančasta ili žuta često ukazuje na bolju zrelost i ukus. Provjerite miris: paradajz bi trebalo da ima prepoznatljiv, blag miris paradajza, čak i zimi.

Cherry paradajz često ima bolju teksturu i slađi ukus zimi od većih sorti. Ako imate vremena, možete kratko ostaviti paradajz na sobnoj temperaturi prije upotrebe – ovo pomaže da se istakne ukus.

Zaključno, zimski paradajz nije loš ili nezdrav, ali se razlikuje od ljetnog paradajza: manje je sočan, blažeg je ukusa i čvršće teksture. Uz nekoliko trikova u izboru i pripremi, čak i zimski paradajz može biti ukusan i aromatičan, dovoljno dobar da osvježi zimske salate i jela.