Španski naučnici otkrili protein koji uzrokuje samouništenje ćelija raka

Španski naučnici otkrili protein koji uzrokuje samouništenje ćelija raka

prije 4 sedmice
Podijeli vijest

Tim međunarodnih naučnika, predvođen istraživačima iz Španije, otkrio je protein koji može natjerati ćelije raka da se same unište, što bi moglo otvoriti put razvoju potpuno novih terapija protiv tumora.

Protein, nazvan HapA, proizvodi bakterija Vibrio cholerae, a prema studiji objavljenoj u časopisu Cell Death Discovery, pokazao je izuzetno obećavajuće rezultate prilikom testiranja na ćelijama raka dojke, debelog crijeva i gušterače.

HapA djeluje na dva ključna receptora, PAR-1 i PAR-2, koji se nalaze na površini tumorskih ćelija i često su povezani s razvojem i širenjem tumora, upalama i procesima zgrušavanja krvi. Za razliku od ljudskih enzima koji razgrađuju proteine, HapA cijepa ove receptore na različitim mjestima, pokrećući proces apoptoze – programirane smrti ćelija raka.

“Ovaj rad pokazuje potencijal bakterijskih proteina kao antitumorskih terapijskih alata,” izjavio je Antonio Hurtado, istraživač sa Univerziteta u Salamanci.
Eksperimenti su pokazali da je upravo prisustvo HapA proteina bilo ključno za uništavanje ćelija raka. Naučnici su koristili mutirane sojeve bakterije V. cholerae bez ovog proteina, kao i druge bakterije genetski modificirane da proizvode samo HapA, te su utvrdili da samo uz prisustvo tog proteina dolazi do značajnog smanjenja održivosti tumorskih ćelija.

Dodatna testiranja provedena su primjenom tekućine koja sadrži sve proteine koje bakterije luče, a rezultati su pokazali da HapA značajno smanjuje sposobnost tumorskih ćelija da prežive i razmnožavaju se.

“Željeli smo vidjeti ostaju li ljudske ćelije različitih vrsta tumora žive nakon kontakta s ovim bakterijskim supstancama, posebno s HapA proteinom,” objasnio je Hurtado.
Istraživači smatraju da otkriće HapA proteina otvara nove perspektive u razvoju ciljnih terapija protiv raka, jer njegova sposobnost da selektivno aktivira PAR-1 i PAR-2 receptore može omogućiti precizno djelovanje na ćelijsku signalizaciju, uz minimalne nuspojave.