Nuklearna energija kao alternativa

Nakon što je katastrofa u Fukušimi 2011. godine podstakla mnoge zemlje da napuste atomsku energiju, aktuelna energetska kriza, podstaknuta ratom na Bliskom istoku, ubrzava povratak nuklearnoj energiji. Očekuje se da će sukob značajno smanjiti globalne zalihe tečnog prirodnog gasa (LNG), goriva koje se široko koristi za proizvodnju električne energije, posebno u Aziji. Ovo je dovelo do naglog rasta cijena energije širom svijeta, primoravajući države da traže stabilnije i manje ranjive izvore.

Nuklearna energija, koja se sve više percipira kao pouzdana alternativa, dobija novu podršku čak i u zemljama koje su ranije bile izrazito protiv nje. Predsjednica Tajvana, Lai Ching-te, najavila je u martu da bi ostrvo trebalo razmotriti nuklearnu energiju kako bi zadovoljilo rastuće energetske potrebe. Ovaj potez predstavlja drastičan zaokret u odnosu na prethodnu strategiju Tajvana, koja je nakon Fukušime predviđala potpunu eliminaciju nuklearne energije. Nedavna energetska nestabilnost, uzrokovana ratom na Bliskom istoku, dodatno je naglasila zavisnost Tajvana od uvoza energenata, posebno za njegovu ključnu industriju poluprovodnika.

Tajvan, koji značajan dio LNG-a nabavlja iz Katara, suočio se s poteškoćama u osiguravanju dodatnih pošiljki, te je počeo tražiti alternativne dobavljače iz Sjedinjenih Američkih Država. Samo nekoliko dana nakon predsjedničinih izjava, tajvanska državna energetska kompanija Taipower podnijela je plan za ponovno pokretanje jednog od nuklearnih postrojenja na ostrvu. Ova odluka iznenadila je mnoge, uključujući i članove vladajuće stranke, s obzirom na decenijske brige o sigurnosti nuklearnih elektrana i skladištenju otpada na seizmički aktivnom području.

Azija i Evropa mijenjaju kurs

Slični trendovi primjetni su i u drugim dijelovima Azije, koja uvozi oko 90% LNG-a proizvedenog na Bliskom istoku. Japan, koji je nakon Fukušime ugasio cijelu svoju nuklearnu flotu, sada razmatra izmjene regulatornih zahtjeva kako bi omogućio ponovno pokretanje nekih reaktora. Južna Koreja je također najavila ubrzanje radova na pet od deset nuklearnih elektrana koje su bile u fazi održavanja, s ciljem njihovog ranijeg stavljanja u pogon.

Stručnjaci ističu da će, čak i ako se situacija na Bliskom istoku smiri, poremećaji u snabdijevanju energijom vjerovatno trajati godinama, dajući zemljama dodatni motiv za ulaganje u nuklearnu energiju. Promjene u energetskim politikama Japana i Tajvana, koje su bile direktno pogođene Fukušimom, mogle bi imati globalni uticaj na stavove drugih nacija prema nuklearnoj energiji.

U nekim dijelovima svijeta, energetska kriza samo ubrzava nuklearni zaokret koji je već bio u toku, podstaknut rastućom potražnjom za energijom uzrokovanom razvojem umjetne inteligencije i data centara. Sjedinjene Američke Države podržavaju oživljavanje nuklearne industrije kroz značajna federalna sredstva i poreske olakšice. Prije sukoba na Bliskom istoku, procjenjivalo se da će nuklearna energija u SAD-u morati da se utrostruči do 2050. godine kako bi se zadovoljile rastuće potrebe, dok Kina već gradi nuklearne kapacitete još bržim tempom.

David Brown, direktor istraživanja energetske tranzicije u konsultantskoj kući Wood Mackenzie, smatra da će sukob na Bliskom istoku imati dugoročne posljedice za nuklearnu energiju, potencijalno otključavajući novi nivo političke podrške. Međutim, naglašava da će finansiranje novih nuklearnih kapaciteta i razvoj lanaca snabdijevanja biti ključni faktori koje treba pratiti u narednim mjesecima.

Kritike i dugoročni izazovi

Uprkos sve većem interesovanju za nuklearnu energiju, postoje i kritike. Građanski centar za nuklearne informacije u Japanu izrazio je zabrinutost zbog politike koja, prema njihovom mišljenju, daje prednost širenju nuklearne energije nad javnom sigurnošću. Nedavno je u Parisu održan sastanak na kojem su se zemlje dogovorile o utrostručenju globalnih nuklearnih kapaciteta do 2050. godine, a tom cilju pridružile su se i Belgija, Brazil, Kina i Italija.

Italija, koja je nakon Fukušime na referendumu odbacila plan za ponovno pokretanje nuklearnog programa, sada razmatra razvoj novih nuklearnih tehnologija. Slično tome, Švicarska, koja je također uvela politiku postepenog ukidanja nuklearne energije, raspravlja o ukidanju zabrane izgradnje novih nuklearnih elektrana.

Međutim, ključni izazov za mnoge nacije ostaje dugotrajan proces ponovnog pokretanja postojećih ili izgradnje novih nuklearnih postrojenja, što ih u kratkom roku ne može riješiti trenutne energetske probleme. Stručnjaci procjenjuju da bi na Tajvanu, čak i uz odobrenje svih relevantnih institucija, ponovno pokretanje nuklearnih reaktora moglo potrajati godinama. Neki kritičari smatraju da bi vlade umjesto toga trebale prioritet dati obnovljivim izvorima energije, koji su sigurniji, ekološki prihvatljiviji i brže se implementiraju.

Hajime Matsukubo, generalni sekretar Građanskog centra za nuklearne informacije, ističe da nuklearna energija, zbog visokih troškova i dugih rokova izgradnje, ne predstavlja trenutno rješenje za energetske krize, te da je racionalnije ulagati u obnovljive izvore. Drugi posmatrači izražavaju frustraciju zbog toga što su se nacije, odričući se nuklearne energije nakon Fukušime, samo zamijenile jedan set rizika za drugi, ostajući zavisne od uvoznih goriva.

Njemačka, koja je nakon Fukušime agresivno ugasila svoju nuklearnu flotu, sada se suočava s posljedicama. Ministrica ekonomije i energetike Njemačke, Katherina Reiche, izrazila je žaljenje zbog te odluke, ističući da Njemačka nedostaje nuklearna energija za oporavak svoje ekonomije. Ova izjava, data na energetskoj konferenciji u Houstonu, iznenadila je mnoge u industriji.