Neriješena misterija: Kako je D.B. Cooper nestao s 200.000 dolara iznad Amerike?

U novembru 1971. godine, čovjek poznat samo kao Dan Cooper izveo je jedinu neriješenu zračnu otmicu u historiji Sjedinjenih Američkih Država. Pljačkaš, poznat po besprijekornom odijelu i preciznom planu, skočio je iz Boeinga 727 sa 200.000 dolara i nestao bez traga u olujnoj noći. Iako je FBI zatvorio istragu 2016. godine, mit o Cooperu živi i danas, postavljajući ključno pitanje: je li preživio skok?

Početak misterije: Dan Cooper i let 305

Srijeda, 24. novembra 1971. godine – Dan zahvalnosti. Miran i pristojno odjeven muškarac u kasnim četrdesetim godinama kupio je kartu za let Northwest Orient Airlines 305 od Portlanda do Seattlea. Predstavio se kao Dan Cooper.

Cooper je bio odjeven u crno poslovno odijelo, bijelu košulju i tamne naočale, što mu je davalo izgled poslovnog čovjeka. Nakon što je avion poletio, pozvao je stjuardesu Florence Schaffner i predao joj bijelu kuvertu. U njoj se nalazila jeziva poruka napisana velikim, urednim slovima: “Imam bombu u svojoj aktovci. Želim da sjednete pored mene.”

Kada je stjuardesa sjela, Cooper je otvorio aktovku i dopustio joj da baci pogled unutra, gdje je vidjela crvene štapove (dinamit?) i snop žica. Zatim je detaljno izložio svoje zahtjeve.

Zahtjevi i pripreme FBI-a

Cooper je bio izuzetno precizan i zahtijevao je isključivo sljedeće:

1. 200.000 američkih dolara u neobilježenim novčanicama, u apoenima od 20 dolara.

2. Četiri padobrana (dva primarna i dva rezervna).

FBI i policija iz Seattlea su hitno prikupili novac. Svaka od 10.000 novčanica od 20 dolara bila je fotografisana i popisana, što je stvorilo serijske brojeve ključne za kasniju istragu. U Seattleu je avion stajao na pisti, gdje su vlasti ispunile njegove zahtjeve, a gorivo je dopunjeno. Svi putnici su pušteni, a Cooper je ostao u avionu samo s posadom i stjuardesom Tinom Mucklow.

Savršena operacija i kobni skok

Nakon što su mu predati novac i padobrani, Cooper je pilotu dao precizne instrukcije za drugi dio leta, ka Renu u Nevadi. Njegovi zahtjevi ukazivali su na duboko poznavanje aerodinamike Boeinga 727-100, koji je u to vrijeme bio jedinstven zbog svoje stražnje rampe za ukrcaj (airstairs).

Poznavanje Boeinga 727

Cooper je naredio pilotu da leti na maksimalnoj visini od 10.000 stopa (oko 3.000 metara), brzinom od samo 150 čvorova. Ove niske performanse bile su presudne:

• Visina: Niska visina je omogućavala siguran skok.

• Brzina: Mala brzina sprječavala je raspad aviona.

• Stražnja rampa: Najvažnije, Boeing 727 je jedini putnički avion koji je dopuštao otvaranje stražnje rampe tokom leta pri tako maloj brzini.

Cooper je bio svjestan da se rampa mogla otvoriti, što je u FBI-u kasnije navelo na zaključak da je morao biti vojni padobranac ili neko ko radi u avioindustriji.

Nestanak u olujnoj noći

Negdje iznad jugozapadnog Washingtona, oko rijeke Lewis, Cooper je stjuardesi dao upute da ode u kokpit i spusti unutrašnje zavjese. Obukao je padobrane, ali je za sebe zadržao samo jedan od dva primarna padobrana i jedan od rezervnih. U 20:13 posada je osjetila naglu promjenu pritiska u kabini, što je bio siguran znak da je rampa otvorena.

Cooper je nestao u mračnoj noći, gdje su bjesnila kiša i vjetar, a temperatura je bila blizu nule. Sa sobom je ponio 200.000 dolara i dva padobrana. Avion je sigurno sletio u Renu, ali je jedina stvar koju su pronašli istražitelji na zadnjim sjedištima bila Cooperova crna kopča za kravatu i dva odbačena padobrana.

Jedini dokaz: Novac s obale rijeke

Narednih devet godina potraga za Cooperom bila je najopsežnija u historiji FBI-a, ali bez uspjeha. Međutim, 1980. godine, pojavio se ključni dokaz.

Otkriće na lokaciji Tina Bar

Osmogodišnji dječak Brian Ingram pronašao je tri paketa novčanica, ukupne vrijednosti 5.800 dolara, na pjeskovitoj obali rijeke Columbia, na mjestu poznatom kao Tina Bar. Novčanice su bile raspadnute i vezane elastičnim trakama.

Provjerom serijskih brojeva, FBI je potvrdio da se radi o novcu iz otkupnine. Kasnije analize pronađene gotovine, uključujući tragove diatomeja (mikroskopskih algi), pomogle su istražiteljima da zaključe da je novac najvjerovatnije dospio u rijeku tek 1974. godine, četiri godine nakon pljačke, a ne odmah po skoku. Ovo je stvorilo nove teorije o tome da li je Cooper preživio skok i kasnije sakrio novac.

Neuspjeh DNK analize

Tokom decenija, FBI je istražio preko 800 sumnjivih osoba. Najuvjerljiviji osumnjičeni ostao je Richard McCoy, bivši vojni padobranac koji je izveo sličnu pljačku nekoliko mjeseci kasnije. Ipak, on je isključen kao pravi Cooper.

Ključni forenzički dokaz bio je Cooperov klip za kravatu i nekoliko opušaka cigareta koje je ostavio u avionu. Savremeni DNK testovi provedeni na kravati nisu dali konačan rezultat, ali su potvrdili prisustvo tragova titanijuma i drugih rijetkih elemenata koji su ukazivali na to da je Cooper možda radio u avioindustriji ili hemijskoj proizvodnji.

Uvođenje “Cooper Vane”

Slučaj je imao dugotrajan uticaj na avijaciju i sigurnost. Kao direktan odgovor na otmicu, avio-kompanije su morale instalirati poseban mehanizam, nazvan “Cooper Vane” (Kuperova vjetrenjača), na sve Boeing 727 avione. To je bio sigurnosni klin koji je fizički sprječavao otvaranje stražnje rampe tokom leta, čineći nemogućim ponavljanje ovakve pljačke. Uvedene su i strože sigurnosne provjere putnika i prtljage, čime je zauvijek promijenjen način putovanja avionom.

Zvanično neriješen slučaj

Nakon 45 godina intenzivne istrage, FBI je službeno zatvorio aktivni slučaj 2016. godine, mada i dalje prima nove tragove. Istražitelji su ostali podijeljeni oko sudbine D.B. Coopera:

“Najrealnija teorija je da nije preživio. Vrijeme je bilo užasno, nije imao prikladnu opremu, a teren je bio negostoljubiv. Međutim, nismo pronašli njegovo tijelo, tako da je misterija i dalje otvorena.”

D.B. Cooper ostaje jedini pljačkaš aviona koji je uspješno izbjegao hapšenje, a priča o njegovom skoku u olujnu noć postala je vječni dio američkog folklora i ikona neuhvatljivog kriminalca 20. vijeka.