Na koji način bi vas pojeo tiranosaurus, a kako drugi dinosaurusi
Podijeli vijest
Analiza lobanja 18 različitih vrsta mesožderskih dinosaurusa otkrila je da svi grabljivci nisu ubijali svoj plijen ili žvakali na isti način.
Dok je lobanja tiranosaura bila prilagođena snažnom drobećem pokretu, kakav i danas koriste krokodili, drugi predatori poput alosaura imali su slabije vilice koje su više rezale ili kidale meso svog plijena, u stilu hranjenja sličnijem današnjim komodo zmajevima.
Dinosaurusi obuhvaćeni ovim istraživanjem, objavljenim u Current Biology, svi pripadaju grupi teropoda – „užasnih guštera“ koji obuhvataju najveće dvonožne životinje poznate nauci. Sa veličinom dolazi i veliki apetit, ali i snažne vilice da ga zadovolje.
Predatorski dinosaurusi, poput tiranosaura, megalosaura i alosaura, nezavisno su tokom vremena i na različitim mjestima evoluirali do džinovskih proporcija. Razlike u obliku njihovih lobanja ukazuju na to da postoji više načina da se nahrani ogroman, gladan dinosaurus.
Da bi istražili te različite strategije, paleobiolozi Andre Rou i Emili Rejfild sa Univerziteta u Bristolu skenirali su 18 lobanja dinosaurusa, napravili 3D modele i simulirali ugriz svakog od njih. Posebno ih je zanimalo kako je veličina dinosaurusa uticala na količinu naprezanja koja se javlja u lobanji prilikom ugriza.
„Tiranosaurusi su imali lobanje optimizovane za snažne ugrize, ali po cijenu većeg naprezanja na samoj lobanji“, kaže Rou.
„Ali kod drugih džinova, poput gigantosaurusa, izračunali smo obrasce naprezanja koji ukazuju na relativno slabiji ugriz. To nam je pokazalo kako evolucija može stvoriti više različitih ‘rješenja’ za život velikog, mesoždernog dvonožca“, dodaje Rou.
Ispostavlja se da je odnos između ukupne veličine i naprezanja lobanje složeniji nego što se ranije mislilo. Neki manji teropodi, poput raptoreksa, imali su mišićni aparat sposoban za mnogo snažniji i stresniji ugriz nego veće vrste, kao što je akrokantosaurus.
„Ova biomehanička raznolikost sugerira da su dinosauruski ekosistemi podržavali širi spektar ekologija džinovskih mesoždera nego što se često pretpostavlja – sa manje konkurencije i većom specijalizacijom“, objašnjava Rou.
