Misterija smrti Jane Austen: Književnost i medicina isprepletene
Podijeli vijest
Istraživanje uzroka smrti slavne spisateljice
Već decenijama, ljubitelji književnosti posjećuju kuću u Koledž stritu broj 8 u Vinčesteru, gdje je poznata spisateljica Jane Austen provela svoje posljednje dane i preminula 18. jula 1817. godine. Jane Austen i njena sestra Kasandra živjele su tamo samo osam sedmica, dok je Jane tražila lijek za neidentifikovanu bolest koja ju je mučila skoro godinu dana.
Nakon perioda poboljšanja i pogoršanja, autorica je umrla u dobi od samo 41 godine, a nikada joj nije postavljena jasna dijagnoza koja bi bila poznata današnjoj medicini. Približavajući se 250. godišnjici njenog rođenja, koja je 16. decembra, naučnici i dalje raspravljaju o uzroku njene smrti, pokušavajući rekonstruisati njeno zdravstveno stanje na osnovu opisa simptoma iz njenih pisama.
Devoni Luzer, profesorica engleskog jezika na Državnom univerzitetu Arizone, izjavila je: “Još uvijek ne postoji jasan odgovor na pitanje šta je uzrokovalo smrt Jane Austen u 41. godini života.”
S obzirom na nedostatak bioloških tragova za proučavanje, prepiska i romani Jane Austen pružaju istraživačima bogat izvor potencijalnih tragova koji otkrivaju ranije nepoznate detalje o njenoj bolesti, ali i otvaraju nova tumačenja njenih kasnijih djela, poput romana „Persuasion“ (Pod tuđim uticajem).
Različite teorije i medicinske pretpostavke
Godine 1964., Zakari Kop je objavio prvi naučni rad koji je pokušao objasniti uzrok njene smrti, zaključujući da je umrla od Addisonove bolesti, rijetkog stanja u kojem nadbubrežne žlijezde ne proizvode dovoljno hormona. Kasnije hipoteze su tvrdile da je uzrok bio rak želuca, tuberkuloza ili Hočkinov limfom.
Dr. Dacija Bojs, internista u vojnom medicinskom centru u Texasu, kaže da, iako se radi o vrlo različitim oboljenjima, sva imaju zajedničke simptome: umor, gubitak težine, loš apetit i povremene groznice, drhtavice ili noćna znojenja. Međutim, nijedna teorija nije u potpunosti objasnila njeno stanje, ostavljajući prostor za nove pretpostavke.
Detaljna analiza posljednjih dana
Neurooftalmolog dr. Michael Sanders, veliki obožavatelj autorice, započeo je vlastito istraživanje. Živio je više od 20 godina u blizini kuće-muzeja Jane Austen u Hempširu. Zajedno sa koleginicom dr. Elizabeth Grejem, počeo je detaljno proučavati sve informacije o njenoj bolesti. Njihov rad, objavljen 2021. godine u časopisu „Lupus“, iznio je najkompletniju vremensku liniju njenih simptoma. Najspecifičniji simptomi pojavljuju se u njenim pismima iz avgusta 1816. godine, jedanaest mjeseci prije smrti.
Najčešća žalba bila joj je reuma, bol u leđima i koljenu. Također je imala umor, groznice i osip na licu zbog kojeg je napisala da je bila „crna i bijela i svake pogrešne boje“.
Simptomi bi zatim popustili, pa bi pisala da se osjeća „podnošljivo dobro“, ali bi se ubrzo vraćali. „Bolest je opasno povlađivanje u mojim godinama“, napisala je u martu 1817. godine.
U maju 1817. godine posjetila je hirurga u Vinčesteru i preselila se sa sestrom u Koledž strit 8, gdje je napisala da se „i dalje oporavlja“. Ipak, njeno stanje se u junu i julu naglo pogoršalo – puls joj je oslabio i uglavnom je spavala. Svoju posljednju pjesmu “Veneta” izdiktirala je svojoj sestri 15. jula.
Ubrzo nakon toga imala je napad i izgubila svijest. Posljednje riječi upućene Kasandri bile su: „Ne želim ništa osim smrti… Bože, podaj mi strpljenje, moli se za mene…“ Umrla je u snu 18. jula 1817. godine, sa glavom u krilu svoje sestre.
Dijagnosticiranje istorijskih ličnosti
Ne postoje medicinski dokumenti koji bi razjasnili njenu bolest. Grejem navodi da su vjerovatno postojali, ali nisu sačuvani. Kasandra nigdje nije napisala uzrok smrti – samo da je „zaspala“. Sanders i Grejem isključili su Addisonovu bolest, tuberkulozu i limfom na osnovu nedostatka ključnih simptoma.
Ponovo su se vraćali ka njenim problemima sa zglobovima, najčešćem simptomu, i činjenici da je imala spontane remisije – što se ne dešava kod limfoma bez terapije. Zbog toga su zaključili da je najvjerovatnije imala sistemski lupus (SLE), autoimunu bolest koja izaziva bol u zglobovima, osip, groznice, umor i periode pogoršanja i poboljšanja. Ova bolest prvi put je opisana više od deset godina nakon njene smrti.
Grejem je rekla: „Činjenica da je imala osip i da ju je bolest praktično ubila za godinu dana – mislim da su se ljudi mnogo uhvatili za to i zato nisu uzeli u obzir bolove u zglobovima. A njena bolest koja se pojačavala i povlačila, mijenjala se sa visokim temperaturama i osipom na koži, i povremeno bi se osjećala sasvim dobro. Kod limfoma, ne biste imali poboljšanje”.
Sanders i Grejem su pretpostavili da je Austen imala sistemski eritemski lupus, stanje koje se često povezuje sa problemima u zglobovima, promjenama na koži lica, temperaturom i umorom. Autoimuna bolest, koja je prvi put opisana više od deset godina nakon što je Osten umrla, često se javlja kod mladih žena i može biti fatalna u tridesetim i četrdesetim godinama života.
Istraživači su razmatrali i analizu njenog sačuvanog pramena kose, ali su odustali jer se bez folikula ne može dobiti DNK. Ranija ispitivanja pokazala su da je dekoloracija vjerovatno posljedica svjetlosti, a ne bolesti. Muzej Jane Austen je izjavio da „dalja analiza kose vjerovatno ne bi riješila misteriju njene smrti“.
Čitanje između redova
Diskusija o njenoj bolesti traje i danas, a naučnici priznaju da će uzrok vjerovatno zauvijek ostati tajna. Ono što ipak ostaje jeste uvid u njen život i djelo: bolest, slabost, izlječenje i oporavak centralne su teme njenih kasnijih romana, posebno „Pod tuđim uticajem“ i „Sanditon“. Uprkos bolesti, njen humor i oštar duh ostali su prisutni. U „Sanditonu“, koji je pisala dok je bila teško bolesna, podsmijava se ljudima tog doba koji su potrebu za banjama i morskim zrakom pretvorili u svoje opsesije.
