Mersiha Manjo o raku dojke: Mi naše ožiljke pretvaramo u medalje hrabrosti

U borbi protiv karcinoma dojke, hrabrost i upornost postaju svakodnevica. Mersiha Manjo suočila se s tom borbom prije dvije godine, kada je redovna kontrola otkrila promjenu na njenim grudima.

“Obzirom da sam žena koja već zadnjih 18 godina preventivno ide na redovne kontrole, tako je bilo i taj put. Na zadnjoj kontroli uočili su promjenu koja je radiološki po morfologiji izgledala kao fibroadenom. Odlučila sam izvaditi tu promjenu i kad sam se probudila iz anestezije doktor je došao i rekao ‘Mersiha, ovo je ipak maligno’.”

Tada su, kako je ispričala, uslijedili šok i nevjerica.

“Nisam znala gdje je lijevo, a gdje desno. I samo sam mislila, obzirom da sam samohrana majka tad četverogodišnje djevojčice, šta će biti s njom. Plakala sam, vrištala i pitala sam doktora koliko mi je ostalo života.”

U tom teškom periodu, najveću podršku pronašla je među ženama koje su prošle isti put.

“Pomogle su mi žene koje su otkrile ranije karcinom i dobile ranije PHD nalaz i objasnile mi da nije sve tako crno, da sačekam PHD nalaz koji će mu dati ime i prezime.”

Prema njenim riječima, postoji mnogo podtipova karcinoma dojke.

“Moj je bio lobularni karcinom 1. stadija s jako dobrom prognozom. Inače, tu vrstu karcinoma je teško otkriti radiološkim putem, jer ćelije nalikuju samoj žlijezdi. Imamo sreću da se zadnje tri godine u BiH radi Mamaprint test, koji nam pokazuje koja terapija je najadekvatnija i rizik od recidiva u narednih 10 godina. Moj karcinom je bio luminalni A tip. To je hormonski ovisan karcinom koji nije trebao hemoterapiju.”

Kako bi spriječila ponovne komplikacije, odlučila je uraditi i preventivnu mastektomiju.

“Sa tim sam, po savjetu našeg najboljeg glandularnog hirurga dr. Erola Kapetanovića, a koji mi je tada i radio operaciju, izbjegla zračenje.”

Nakon dobijene bitke, odlučila se i na rekonstrukciju dojke kako bi povratila samopouzdanje i osjećaj ženstvenosti.

“Ne mogu reći da odmah nisam željela rekonstrukciju dojke, ali u tom momentu to nije bilo moguće. Kad se izliječite i prođe određeno vrijeme, taj odraz u ogledalu vas ipak svaki put podsjeti šta se dogodilo i onda vam počne padati samopouzdanje. Dojke su simbol majčinstva i ženstvenosti. Na jednom od onkoloških redovnih kontrola moja onkologinja mi je rekla da mogu raditi sekundarnu rekonstrukciju. Bila sam uzbuđena i radoznala najviše da li ta rekonstrukcija može uspjeti, da li je ostalo tu prostora da se ugrade ekspanderi. Imala sam sreću da sam bila u najboljim rukama i da je tim plastičnih hirurga to uradio na najbolji mogući način.”

Danas se Mersiha Manjo vratila redovnom životu i posvetila svojoj kćerki, koja joj je, kako kaže, bila najveći motiv i podrška.

“Prvo imam poruku za sve zdrave žene, a to je da redovno idu na preglede, jer upravo ta prevencija je spasila mnoge živote. Rak dojke nije tačka nego zarez i danas se smatra hroničnom bolešću, a kad se otkrije u stadiju 0 ili 1, 98 posto je izliječiv. Danas se čak i neki metastatski rakovi liječe i drže pod kontrolom dugo godina. Nažalost, po statistikama obolijeva svaka osma žena. A sve one koje trenutno vode borbu znam da su hrabre i da su to lavice i svakoj želim da bude izliječena i da podnese terapije na što lakši način. Mi naše ožiljke pretvaramo u medalje hrabrosti.”