U aprilu 2029. godine, svemirska stijena poznata kao 99942 Apofis, duga oko 370 metara, proći će na udaljenosti manjoj od 32.000 kilometara od Zemlje, što je bliže od orbita mnogih satelita, prenosi Science Alert.

Iako su naučnici više puta preračunavali njegovu putanju i gotovo sigurni da ne prijeti direktna opasnost, postavlja se novo pitanje: može li Zemlja biti opasna za asteroid?

Studija objavljena u časopisu The Planetary Science Journal sugerira da bi odgovor mogao biti potvrdan, a problem nisu ljudi, već ogromna količina svemirskog otpada u orbiti.

Fizičarka Giulija Sketino i stručnjak za orbitalnu dinamiku Alesandro Rosi iz Instituta za primijenjenu fiziku “Nello Carrara” upozoravaju da bi taj otpad mogao ugroziti jedinstvenu naučnu priliku.

“Kada sam prvi put vidio simulacije putanje Apofisa, odmah sam se zapitao postoji li mogućnost susreta s velikom količinom umjetnog otpada”, rekao je Rosi za ScienceAlert.

Jedinstvena prilika za proučavanje asteroida

Prolazak Apofisa pruža rijetku priliku da se prouči kako Zemljina gravitacija utječe na asteroid, mijenjajući njegovu rotaciju, izazivajući odrone i potencijalne “zemljotrese”.

Dvije svemirske misije, evropska RAMSES i NASA-in OSIRIS-APEX, pratit će događaj iz neposredne blizine.

Međutim, tumačenje tih promjena moglo bi postati komplikovano ako Apofis prije susreta s letjelicama doživi sudar s nekim objektom.

Neočekivani rizik krije se među satelitima

Rosi i Sketino istraživali su mogućnost sudara s otpadom u geostacionarnoj orbiti, na oko 36.000 kilometara iznad Zemlje, gdje sateliti izgledaju nepomično.

Iako su očekivali da neće pronaći značajan rizik, simulacije su pokazale da pojedini objekti mogu proći na svega nekoliko kilometara od asteroida.

“Iskreno, očekivao sam negativan rezultat, ali iznenadilo me je kada sam vidio da su mogući susreti”, rekao je Rosi.

Mala vjerovatnoća, ali stvarna mogućnost sudara

Simulacije su pokazale malu, ali stvarnu mogućnost da dio svemirskog otpada udari u Apofis.

Naučnici su uključili preciznu putanju asteroida, poznate objekte u geostacionarnoj orbiti i procjene o manjim fragmentima koji se ne prate redovno.

U većini simulacija nije bilo sudara, ali neki scenariji pokazuju da takav događaj nije nemoguć.

Sudar ne bi promijenio putanju asteroida

Istraživači naglašavaju da nema razloga za brigu o sigurnosti Zemlje, jer bi eventualni sudar bio premali da značajno promijeni putanju Apofisa.

Za razliku od NASA-ine misije DART, koja je namjerno promijenila putanju Dimorfosa, udar otpada bio bi suviše mali.

“Najvažnije je naglasiti da takav udar ne bi značajno promijenio orbitu asteroida”, objašnjava Rosi.

Najvjerovatnije bi nastao mali krater i oblak materijala, što bi čak moglo biti korisno za naučna posmatranja, jer bi instrumenti misije RAMSES mogli registrirati signal udara.

Problem nije opasnost, već naučna neizvjesnost

Glavni problem nije sam sudar, već činjenica da bi otežao naučnicima da razumiju šta se dogodilo tokom bliskog prolaska.

Istraživači žele proučiti kako Zemljina gravitacija mijenja asteroid, ali ako bi prethodno došlo do udara, bilo bi teže razlikovati promjene izazvane gravitacijom od onih uzrokovanih sudarom.

Koliko zapravo otpada kruži oko Zemlje?

Studija ukazuje na još jedan problem: naučnici i dalje ne znaju koliko sitnog svemirskog otpada postoji u višim orbitama.

Veliki sateliti i ostaci raketa se prate, ali mnogi manji fragmenti su praktično nevidljivi.

Rosi smatra da bi prolazak Apofisa mogao podstaći razvoj boljih sistema za praćenje otpada prije 2029. godine.

“Da, vjerujem da bi ovaj događaj trebao biti dodatni podsticaj. U narednim godinama Evropski sistem za nadzor svemira uvest će nove teleskope kako bismo bolje upoznali populaciju objekata u visokim orbitama”, zaključio je on.