Nedostatak sna direktno povećava rizik od razvoja dijabetesa, srčanih oboljenja, gojaznosti i depresije, kako navodi američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti. Jedan od najekstremnijih primjera lišavanja sna zabilježen je 1963. godine, kada je tada 17-godišnji Randy Gardner ostao budan čak 11 dana i 25 minuta u okviru školskog projekta u Kaliforniji, postavivši svjetski rekord. Međutim, Guinnessova knjiga rekorda od 1997. više ne prihvata takve prijave zbog ozbiljnih zdravstvenih opasnosti.

Granica između sna i budnosti

Stručnjaci ističu da je san apsolutno ključan za sve izvršne, emocionalne i tjelesne funkcije. Iako odraslima treba između šest i osam sati sna dnevno, mnogi, posebno studenti, provode i po 24 sata bez odmora. Prema dr. Orenu Cohenu, specijalisti za medicinu spavanja iz bolnice Mount Sinai u New Yorku, nakon jednog dana bez sna postaje teško razlikovati budnost od sna. Iako osoba izgleda budna, mozak već šalje signale da se nalazi na samoj granici.

Ovaj fenomen poznat je kao mikrosan, gdje mozak nesvjesno prelazi u kratkotrajno stanje sna, što vodi ka padu koncentracije, gubitku pažnje i čak halucinacijama. Dr. Alon Avidan, direktor Centra za poremećaje spavanja na Univerzitetu California, naglašava da je gotovo nemoguće ostati budan sedmicama bez makar kratkih epizoda sna. Hronični nedostatak sna smatra se toliko štetnim da ga stručnjaci smatraju neetičnim za namjerno proučavanje na ljudima, a koristio se i kao oblik psihološkog mučenja.

Smrtne posljedice i ‘dug sna’

Postoje podaci o rijetkoj genetskoj bolesti poznatoj kao fatalna porodična nesanica, gdje abnormalno nakupljanje proteina u mozgu dovodi do progresivnog gubitka sna i konačno smrti, najčešće u roku od 18 mjeseci. Istraživanja na životinjama pokazala su da pacovi bez sna uginu između 11 i 32 dana. Studija iz 2019. u časopisu Nature and Science of Sleep pokazala je da ljudi mogu održavati relativno normalnu budnost do 16 sati, nakon čega slijedi nagli pad pažnje.

Već nakon 24 sata bez sna, koordinacija pokreta slična je onoj s 0,1 posto alkohola u krvi, sa usporenim reakcijama, otežanim govorom i slabijim pamćenjem. Nakon 36 sati dolazi do porasta markera upale, hormonskog disbalansa i usporenog metabolizma. Nakon 72 sata javljaju se anksioznost, depresija, halucinacije i ozbiljni problemi s izvršnim funkcijama. Nedostatak sna također dramatično utiče na radnu sposobnost, povećavajući rizik od grešaka kod ljekara i hirurga.

Stručnjaci upozoravaju da se ‘dug sna’ ne može jednostavno nadoknaditi vikendom – manjak je kumulativan. Prema dr. Avidanu, za svaki izgubljeni sat sna potrebno je i do osam sati sna za potpuni oporavak. Dodatni problem je što, slično kao kod alkohola, ljudi često nisu svjesni koliko im je sposobnost rasuđivanja zapravo smanjena.