Kako arktički šišmiši preživljavaju zimu u ledenom carstvu?
Podijeli vijest
Hibernacija koja izaziva znanstvenično čuđenje
U surovim predjelima sjeverne Kanade i Aljaske, jedan mali sisavac izaziva sva dosadašnja shvatanja o granicama životne izdržljivosti. Riječ je o arktičkom šišmišu (Myotis lucifugus), koji preživljava zimske mjesece u stanju hibernacije pri temperaturama koje često padaju ispod -20°C. Ovi nevjerovatni stvorovi mogu smanjiti svoj metabolizam za čak 98%, a srce im kuca samo nekoliko puta u minuti. Najzapanjujuće je što tijekom ovog procesa njihova tjelesna temperatura potpuno prati temperaturu okoline, što znači da se doslovno smrzavaju zajedno sa svojim okolišem, a ipak uspijevaju preživjeti.
Molekularni mehanizmi ledenog preživljavanja
Naučnici su otkrili da arktički šišmiši posjeduju specijalizirane proteine koji djeluju kao prirodni antifriz u njihovom krvotoku. Ovi proteini sprečavaju stvaranje ledenih kristala unutar stanica, koji bi inače probili stanične membrane i uzrokovali smrtonosna oštećenja. Kada temperatura okoline počne padati, šišmiši aktiviraju genetske mehanizme koji potiču proizvodnju ovih zaštitnih proteina. Zanimljivo je da se ovaj proces dešava u točno određenom vremenskom okviru – prebrzo smrzavanje bi bilo kobno, a presporo bi trošilo previše energetskih rezervi.
Energetska ekonomija u ekstremnim uvjetima
Tijekom hibernacije koja može trajati i do osam mjeseci, arktički šišmiši preživljavaju isključivo na masnim naslagama prikupljenim tijekom jeseni. Nevjerovatna činjenica je da im je potrebno samo nekoliko grama masti da prežive cijelu zimu. Njihov organizam funkcionira na granici fizioloških mogućnosti – srčani ritam se smanjuje sa normalnih 200-300 otkucaja u minuti na samo 10-20 otkucaja, a disanje praktički prestaje. Ova energetska efikasnost toliko je izražena da bi ljudski metabolizam, uspoređujući po jedinici mase, trebao nekoliko tona hrane za ekvivalentan period preživljavanja.
Klimatske promjene kao prijetnja ledenom čudu
Istraživanja posljednjih godina pokazuju zabrinjavajuću trend – klimatske promjene predstavljaju ozbiljnu prijetnju ovim nevjerovatnim stvorovima. Nestabilne zimske temperature uzrokuju češće buđenje iz hibernacije, što dovodí do bržeg trošenja energetskih rezervi. Naučnici su primijetili da šišmiši koji se probude više od tri puta tijekom zime često ne uspijevaju preživjeti do proljeća. Ova osjetljiva ravnoteža, usavršavana milenijima evolucije, sada je ugrožena ljudskim djelovanjem, što nameće pitanje očuvanja ovih jedinstvenih pripadnika životinjskog carstva.
