Ivana Orleanska: Heroina spaljena sa 20 godina
Podijeli vijest
Ivana Orleanska, poznata i kao Jovanka Orleanka, jedna je od najpoznatijih ličnosti francuske istorije i svetica zaštitnica Francuza. Živjela je u 15. vijeku, u vrijeme krvavog Stogodišnjeg rata, a njeno djelovanje je imalo ključnu ulogu u preokretu rata i oblikovanju francuske istorije. U kratkom životu, Ivana Orleanska je predvodila hiljade vojnika u bitkama, planirala opsade gradova i doprinijela krunisanju novog francuskog kralja.
Rođena je 1412. godine u malom selu na sjeveru Francuske. Potičući iz seljačke porodice, djetinjstvo je provela obavljajući kućne poslove, jer je obrazovanje bilo rezervisano za kćeri plemića i kraljeva. Njena majka, pobožna žena, naučila ju je osnovama vjere i molitve. Već u tinejdžerskim godinama, Ivana Orleanska je, prema tvrdnjama, imala vizije katoličkih svetaca koji su je uvjeravali da mora osigurati krunisanje Karla Valoisa za francuskog kralja.
Odlučila je posjetiti utvrdu čiji je zapovjednik bio pristalica Karla i prenijela mu poruku da joj je Bog naredio da vidi kralja i pomogne u spašavanju grada Orleansa, koji je bio pod opsadom Engleza. Zapovjednik je prvobitno odbio njen zahtjev, ali je na njen uporni povratak ipak pristao. Vjeruje se da je njegov pristanak bio motivisan očajem, jer je izgledalo da će Francuzi biti primorani na bezuslovnu predaju. Vojska je bila bez plata, vladala je glad, a Englezi su pustošili francuska sela i držali pod opsadom ključne francuske utvrde.
Kada je stigla u Chinon u pratnji šestorice muškaraca, Karlo je bio svjestan dolaska mlade seljanke sa vizijama. Odlučio je sjesti među svoje saradnike prije nego što je Ivana ušla u prostoriju kako bi je testirao. Međutim, ona je odmah po ulasku prepoznala njega i zatražila da joj povjeri vojsku s kojom će prekinuti opsadu Orleansa.
Život Jovanke Orleanke
U tom periodu, Ivana je ošišala kosu, počela nositi mušku odjeću i usvojila navike francuskih vojnika. Dijelila je prostor sa svojim vojnicima, prilagodila se njihovom rječniku i humoru, ali je i dalje uživala veliko poštovanje i divljenje.
Upravo zbog ovih osobina, mnogi istoričari danas spekulišu da je bila lezbijka. Neki su je podržavali jer su vjerovali da je poslata od Boga, dok su se drugi divili njenoj hrabrosti i snazi, bez obzira na to što je bila žena.
Ne postoje historijski dokazi koji bi objasnili njene vizije. Neki smatraju da je patila od šizofrenije i da je iskreno vjerovala u svoja ukazanja. Drugi, pak, smatraju da je bila izuzetno lukava djevojka koja je uspjela uvjeriti sebe u istinitost tih vizija kako bi pridobila podršku naroda i izgradila svoju karijeru. U svakom slučaju, s obzirom na to da se informacije o njenom životu uglavnom temelje na legendama, prava istina o njenim vizijama vjerovatno nikada neće biti otkrivena.
Krunisanje Karla i tragičan kraj
Njena popularnost je brzo rasla, a vijest o djevojci sa vizijama koja će spasiti Francusku se širila. Karlo ju je poslao u Orleans sa nekoliko stotina vojnika, ali se taj broj ubrzo povećao na hiljade, zahvaljujući brojnim dobrovoljcima koji su se pridružili kampanji, uglavnom zbog Ivanine harizme. Tokom bitke za Orleans, Ivana Orleanska je bila teško ranjena, ali se brzo vratila na bojište kako bi progonila Engleze koji su bježali pred francuskom vojskom.
Njeni uspjesi se nisu zaustavili nakon Orleansa. Da bi Karlo bio krunisan, bilo je potrebno osloboditi Reims, drevni kraljevski grad koji je simbolizovao kraljevsku moć. Karlo joj je dao ostatak vojske pod svojim zapovjedništvom i poslao je duboko u englesku teritoriju u nemoguću misiju. Međutim, Ivana Orleanska i njena vojska su oslobađali selo za selom, osvajali utvrdu za utvrdom, sve dok nisu osvojili i grad Reims, gdje je Karlo konačno krunisan.
Nakon toga, njene vizije su navodno prestale, pa je Ivana morala sama donijeti sljedeću odluku. Odlučila je izvršiti opsadu Parisa, grada koji je bio u rukama engleskih saveznika. Tu je doživjela prvi neuspjeh i u bitci su je zarobili Burgundi, engleski saveznici, koji su je planirali vratiti Karlu za određenu cijenu. Međutim, Karlo više nije mario za Ivanu i prepustio ju je njenoj sudbini.
Burgundi su je predali Englezima, koji su je spalili živu na lomači pod optužbama da je grešnica koja je oblačila mušku odjeću i time kršila hrišćanske dogme. U trenutku smrti imala je samo 20 godina. Godine 1456., biskupi u Rimu su poništili njenu optužbu i proglasili je nevinom žrtvom. Od tada je obožavana u Francuskoj, a 1920. godine je kanonizirana u Katoličkoj crkvi.
