Iran je 18. marta izvršio napade na energetske objekte širom Bliskog istoka, uključujući i najveći svjetski centar za tečni prirodni gas u Kataru. Ovi napadi predstavljaju odmazdu za izraelske udare na iransko gasno polje koji su se dogodili nekoliko sati ranije.

Teheran je nastavio sa napadima na energetske objekte u Zaljevskoj regiji, što je uključivalo i udar na saudijsku rafineriju na Crvenom moru te paljenje dvije kuvajtske rafinerije nafte. Ove akcije označavaju intenziviranje kampanje protiv energetske infrastrukture u regionu.

Strategija opstanka

Prema analizi stručnjaka za vojnu strategiju, iranski napadi na energetske objekte u Zaljevu dio su šireg strateškog plana koji režim u Teheranu provodi kako bi osigurao vlastiti opstanak. Ovi napadi praćeni su širim raketnim i dron napadima na američke vojne baze i infrastrukturu u regionu.

Kroz ove napade, koji su do sada usmrtili sedam američkih vojnih lica, režim pokazuje svoje kapacitete i sposobnosti ne samo međunarodnoj publici, već i iranskom stanovništvu. Ovo je posebno važno za one zadužene za održavanje unutrašnje sigurnosti Irana – ako počnu sumnjati u režimovu sposobnost odgovora na napade, mogli bi postati manje spremni da guše pobune i ustanke.

Sposobnost primjene sile dugo je bila ključna za održavanje režimovog unutrašnjeg političkog položaja u Iranu, što je demonstrirano brutalnim gušenjem različitih protestnih pokreta tokom protekle decenije.