Hrvatska je službeno proglasila da je oslobođena mina početkom 2026. godine, čime je okončana prijetnja koja je visila nad stanovništvom još od rata za nezavisnost koji je započeo 1991. godine. Međutim, za stotine preživjelih i porodice žrtava, posljedice ostaju duboke i trajne.

Lične tragedije i fizičke rane

Davorin Cetin teško je ranjen, a njegov bliski prijatelj poginuo je na licu mjesta kada je mina eksplodirala nekoliko metara od njih dok su čistili dvorište u jednom selu. Cetin je rekao da mu je trebalo dvije decenije i više od desetak operacija prije nego što se ponovo osjećao sigurnim hodajući po travi. “Ta opasnost je nestala. Možemo slobodno hodati svojom zemljom”, izjavio je Cetin, koji je eksplozijom ostao teški invalid.

Ukupno je više od 200 ljudi poginulo od mina, a oko 400 ih je ranjeno. Juraj Pievac iz sela Brodjani kod Karlovca izgubio je brata i suprugu, a sam je ostao doživotni invalid nakon što je grana pala na putu i aktivirala minu. “Pogodila je nas troje, koji smo stajali samo nekoliko metara jedan od drugog”, rekao je Pievac, dodajući da duboka bol ostaje iako je prošlo više decenija.

Ogroman napor i finansijski trošak

Hrvatskoj je trebalo 30 godina da ukloni preko 107.000 mina i 470.000 neeksplodiranih ubojnih sredstava po cijeni od 1,2 milijarde eura. U početku se UN bojale da je minama kontaminirano i do petine teritorije Hrvatske, a kasnije procjene su znatno smanjile tu brojku. Ipak, moralo je biti očišćeno preko 870 kvadratnih kilometara zemljišta.

U susjednoj Bosni i Hercegovini, oko 1,6 posto teritorije još uvijek se sumnjiči da ima mina, a više od 600 ljudi je poginulo tamo od kraja rata. Među žrtvama u obje zemlje su i deseci stručnjaka za razminiranje, koji su poginuli pokušavajući ukloniti smrtonosne naprave.

Mirsad Tokić, koji je godinama radio na razminiranju, izgubio je nogu u eksploziji 2007. godine. “Bilo bi divno da niko nikada više ne mora iskusiti takvu tragediju”, rekao je Tokić. Davorin Cetin, koji se bori za prava žrtava mina, istakao je da je prilika za život bez svakodnevnog straha od mina važan trenutak za Hrvatsku, ali da žrtve zahtijevaju dugoročnu podršku, uključujući i brigu o mentalnom zdravlju.