Dva straha iz djetinjstva oblikuju svaki ljubavni odnos
Podijeli vijest
Romantične veze često nose obrasce iz djetinjstva, a prema terapeutu i psihologu Paulu Dunionu, gotovo svaka ljubavna veza oblikovana je oko dva osnovna straha:
-
Strah od napuštanja – gubitka voljene osobe
-
Strah od gubitka sebe – osjećaj da nestaje sopstveni identitet
Ovi strahovi nastaju u porodicama koje naginju ka pretjeranoj povezanosti ili, suprotno tome, ka velikoj udaljenosti. U porodicama gdje dominira povezanost, granice su tanke, naglasak je na ugađanju drugima i zajedništvu, pa djeca kasnije u vezama često nose strah od gubitka sebe ili od napuštanja.
U udaljenim porodicama, gdje su samostalnost i sloboda ključne vrijednosti, odrasla djeca u partnerskim odnosima mogu razviti čežnju za stalnom povezanošću ili strah od gubitka identiteta.
“Ponekad jedan partner teži stalnoj bliskosti, dok drugi naglašava granice. U drugim slučajevima oba partnera mogu dijeliti isti strah – bilo od napuštanja, što dovodi do spajanja i gubitka individualnosti, ili od gubitka sebe, što uzrokuje međusobno udaljavanje”, objašnjava Dunion za Psychology Today.
Proces iscjeljenja, dodaje on, podrazumijeva učenje zdravih granica koje nisu ni previše slabe ni pretjerano rigidne. Oni koji se boje napuštanja trebaju razviti odgovornost za sopstvenu sreću i graditi dodatne izvore podrške, dok oni koji strahuju od gubitka sebe moraju naučiti održavati emocionalne granice bez udaljavanja i prihvatiti partnerovu potrebu za povezanošću.
Ravnoteža se postiže kroz granice koje istovremeno pružaju sigurnost i omogućavaju iskrenu komunikaciju i ljubav.
