Analitičari ukazuju da bi potencijalni sukob između Sjedinjenih Američkih Država i Irana imao dalekosežne posljedice, posebno na globalnu energetsku sigurnost. Prema njihovim procjenama, bivši predsjednik Donald Trump svjestan je da bi humanitarna kriza u zemljama Arapskog zaljeva mogla produbiti energetsku krizu i produžiti je izvan okvira koje je on spreman prihvatiti.

Istovremeno, strategija Irana nije samo u odmazdi, već i u odvraćanju, posebno nakon što su njegova nuklearna i vojna mjesta bila na meti napada SAD-a i Izraela prije manje od godinu dana. Iran je odlučan da nanese što veću ekonomsku štetu, jer je jedini način da se spriječi sljedeći rat taj da SAD, a posebno Trump, vjeruju da je jednostavno preskupo započeti ga.

Granice vazdušnog rata

Iako je Washington zacrtao ambiciozne vojne ciljeve, uključujući razbijanje iranskih raketnih sposobnosti, pomorskih snaga i nuklearnog programa, analitičari upozoravaju da bi postizanje tih ciljeva bilo izuzetno teško bez kopnene podrške. Postoji granica onoga što vazdušna moć može učiniti, posebno s obzirom da u Iranu nema izbijanja revolucije.

Washington se nadao da će potaknuti unutrašnji ustanak protiv teokratske vlade u Teheranu, slično prošlogodišnjim protestima širom zemlje, ali to se nije materializovalo. Ključno pitanje iranske nuklearne sposobnosti je ko ima kontrolu nad visoko obogaćenim uranijumom. Ili bi kopnene snage morale biti poslate da ga zaplijene, što bi SAD bio izuzetno nespreman učiniti, ili Iran mora pristati da ga preda.

U nedostatku takvog proboja, Iran zadržava značajnu polugu za pregovore. Njegov geografski položaj mu daje stratešku prednost, omogućavajući mu da dominira Hormuškim moreuzom i okolnim vodama, koristeći relativno jeftine sposobnosti poput bespilotnih plovila i dronova za napade i odvraćanje pomorskog saobraćaja.