Da li se polne i druge bolesti prenose preko WC šolje?

Dok sjedite na WC šolji koju je tog dana koristilo na stotine ljudi, vjerovatno se pitate – koliko dugo patogeni mogu preživjeti u toaletu i da li prijeti opasnost od zaraze?

Čim uđete u javni toalet, teško je izbjeći osjećaj gađenja: mokraća po dasci i podu, neugodan miris i vidljivi tragovi tuđih tjelesnih tečnosti. Mnogi zbog toga vrata otvaraju laktom, puštaju vodu nogom ili prekrivaju dasku papirom, dok neki odlučuju da nuždu obave u čučnju.

Ali da li je sve to zaista potrebno? Evo šta kažu mikrobiolozi.

“Teoretski, moguće je da se zarazite preko WC daske, ali rizik je zanemarljivo mali”, objašnjava Džil Roberts, profesorica javnog zdravlja i mikrobiologije sa Univerziteta Južna Florida.

Polno prenosive bolesti nisu prijetnja na dasci

Bakterije i virusi koji uzrokuju polno prenosive bolesti – poput gonoreje ili hlamidije – ne mogu dugo preživjeti izvan ljudskog tijela, a naročito ne na hladnoj i tvrdoj površini WC daske. Zato se smatra da se prenose isključivo direktnim kontaktom genitalija i razmjenom tjelesnih tečnosti.

Slično je i s bolestima koje se prenose krvlju – krv bi bila vidljiva i lako bi je izbjegli, a šanse za prenos bez seksualne aktivnosti ili korištenja igala praktično ne postoje. Ni urinarne infekcije nije realno dobiti sa daske, jer bi bilo potrebno da fekalne materije uđu direktno u urinarni trakt, što je teško zamislivo.

Šta se ipak može prenijeti

Određeni virusi, poput HPV-a, mogu opstati i do sedmicu dana na površinama. Ipak, da bi došlo do zaraze, potrebna je otvorena rana ili oštećenje kože, pa se i HPV uglavnom prenosi seksualnim putem. Herpes virus bi teoretski mogao preći sa daske, ali to je izuzetno rijetko i obično prijeti samo osobama oslabljenog imuniteta.

Najveći rizik krije se u rukama

Stvarna opasnost nije u sjedenju na dasci, već u rukama. Dodirivanjem kvaka, slavina, ručki i same daske, mikrobi prelaze na kožu, a zatim na lice i usta. Na tim površinama mogu se naći bakterije poput E. coli, salmonele, šigele ili stafilokoka, koje izazivaju mučninu, povraćanje i dijareju.

Norovirus je posebno uporan – može opstati i do dva mjeseca na površinama, pa je veća vjerovatnoća da se zarazite njime u toaletu nego, na primjer, virusom gripe ili koronom. Ipak, javni toaleti se redovno čiste, dok su, prema istraživanjima, kućna kupatila često prljavija.

“U Sjedinjenim Državama kućna kupatila su nerijetko prljavija od javnih”, ističe Čarls Gerba, profesor virusologije na Univerzitetu u Arizoni, preporučujući čišćenje domaćih toaleta svaka tri dana.

Toaletni oblak

Najopasniji trenutak nastaje kada se pusti voda. Tada se stvara tzv. “toaletni oblak” – mikroskopske čestice fekalija i urina šire se kroz zrak i mogu dospjeti na zidove, pod, pa i na osobu koja još nije napustila kabinu. Procjene govore da čak 40–60% tih čestica završi u vazduhu.

Zbog toga su kvake, ručke i pod u toaletu mnogo opasniji od same daske.

Kako smanjiti rizik

• izbjegavajte dodirivanje površina u toaletu kad god možete

• ako je moguće, koristite bezkontaktne slavine i puštanje vode

• nakon puštanja vode odmah izađite iz kabine

• najvažnije: perite ruke najmanje 20 sekundi sapunom i toplom vodom

Istraživanja pokazuju da tek svaka peta osoba opere ruke pravilno. Najbolje je kombinovati sapun i vodu sa dezinfekcijskim sredstvom za ruke.

Zaključak stručnjaka je jasan – rizik od zaraze u javnom toaletu manji je nego što većina misli. Uz osnovnu higijenu i redovno pranje ruku, nema razloga za brigu.