Na tržištu peleta u Bosni i Hercegovini trenutno vlada nestašica sirovine za proizvodnju, što je u pojedinim dijelovima zemlje izazvalo povećanu potražnju i rast maloprodajnih cijena.

U Republici Srpskoj se tona ovog energenta prodaje za do 600 KM, dok je u Federaciji BiH za oko 50 KM skuplja. Goran Ivanović, predsjednik Asocijacije certifikovanih proizvođača peleta u BiH, ističe da je glavni problem smanjen priliv sirovine iz šumarstva.

“Zima je bila duža, pa se u šumu ušlo mjesec do dva kasnije nego obično. Postoje i objektivni problemi u šumarstvu na koje ne možemo uticati. Znajući za ove okolnosti, još u aprilu smo apelovali na stanovništvo da blagovremeno nabavi pelet. Većina građana nas je poslušala, ali jedan dio još uvijek nije nabavio ogrjev”, kazao je Ivanović.

Najveći pritisak na tržištu osjeća se u urbanim sredinama poput Sarajeva, Mostara i Tuzle, gdje pojedini trgovci podižu cijene i koriste trenutnu potražnju. Tako pojedinačne cijene dostižu i do 900 KM za tonu.

Ivanović naglašava da proizvođači nisu odgovorni za ovaj rast cijena, već preprodavci. Također, najavio je skori sastanak na kojem će se razmatrati načini za prevazilaženje krize snabdijevanja, uz napomenu da visoke cijene dugoročno štete industriji.

“Poskupljenje nikako ne ide u prilog proizvođačima. Poučeni smo negativnim iskustvom iz 2022. godine, kada je nagli skok cijena doveo do poremećaja od kojih se sektor oporavljao naredne dvije godine”, upozorio je Ivanović.

Uprkos pritiscima na tržištu sirovina, neke kompanije održavaju stabilne cijene. Iz preduzeća “Karać” iz Laktaša poručuju da je cijena peleta 594 KM za pakovanje od 900 kilograma, te da cjenovnik nije mijenjan od januara prošle godine.

Podsjećamo, 2022. godine tržište peleta u BiH suočilo se s nezabilježenom krizom uslijed globalnih energetskih poremećaja, kada je cijena tone dostizala i 1.000 KM. Zbog naglog rasta cijena i izvoza na evropsko tržište, Vijeće ministara BiH uvelo je privremenu zabranu izvoza, a entitetske vlade ograničile cijenu na 561,60 KM po toni.

Iako je zabrana izvoza kratkoročno zaštitila domaće kupce, proizvođači su izgubili inostrane partnere i ostali s velikim zalihama, što je usporilo oporavak drvoprerađivačkog sektora u naredne dvije godine.