Ovogodišnja ljetna sezona donijela je razorne požare širom Bosne i Hercegovine, koji su progutali više od 40.000 hektara šuma, ostavljajući iza sebe teške ekološke posljedice. Vatra je za nekoliko dana uništila ono što je prirodi trebalo stoljećima da stvori, dok je obnova gotovo zanemariva – godišnje se pošumi tek oko jedan posto izgubljenih površina. Spržena zemlja sada predstavlja ozbiljnu prijetnju od klizišta, a situaciju dodatno otežava činjenica da Federacija već godinama nema Zakon o šumama, prepuštajući zaštitu kantonalnim nivoima vlasti.

Goran Trbić, klimatolog sa PMF-a Univerziteta u Banjaluci, objašnjava da su klimatske promjene ključni faktor sve češćih požara. Porast temperatura, izostanak padavina i jaki vjetrovi čine da se vatra mnogo teže suzbija. Međutim, pravi problemi nastaju nakon što se požar ugasi, jer opožarene površine postaju okidač za nove katastrofe, poput bujica i klizišta.

Profesor na Šumarskom fakultetu UNSA, Dalibor Ballian, podsjeća na tragične posljedice u Jablanici, gdje su žrtve bile rezultat požara koji se dogodio dvije godine ranije. Kako kaže, površina nakon požara nije sanirana – nije uklonjeno suho drveće, nije izvršeno pošumljavanje, niti su napravljeni rigoli koji bi usmjerili vodu i spriječili udar bujice.

Iako postoji veliki potencijal za pošumljavanje, jer više od 20 posto od ukupno 1,3 miliona hektara šumskog zemljišta čine goleti pogodne za tu namjenu, u Republici Srpskoj se bilježi značajan pad aktivnosti. U posljednjih pet godina, pošumljavanje je smanjeno sa 407 na svega 217 hektara. Trbić naglašava da je proces oporavka posebno spor u hercegovačkom kršu, gdje je zemljište oskudno i humus gotovo nepostojeći, pa se vegetacija obnavlja vrlo sporo i postepeno.

S druge strane, u Federaciji ne postoje zvanični podaci o pošumljavanju, a Zakon o šumama nije donesen punih 15 godina, ostavljajući brigu o šumama kantonalnim vlastima. Federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Kemal Hrnjić, ističe da su ovogodišnji požari pokazali nemoć lokalnih vlasti da upravljaju ključnim resursom bez uključivanja entitetskih nivoa, naglašavajući da je federalno ministarstvo onemogućeno u upravljanju.

Dok se čeka na sistemska rješenja, primjer Konjica nudi nadu kroz upotrebu moderne tehnologije. Na minski sumnjivim i nepristupačnim terenima, gdje je ljudska ruka nemoćna, dronovi sadnice sade za nekoliko sati, dok je tradicionalnim metodama bilo potrebno sedmicama. Konjic je tako postao prvi grad u BiH koji je na ovaj način zasadio 10.000 autohtonih sadnica crnog bora, ubrzavajući obnovu gradskih pluća.

Elma Ljevo iz Šumarstva “Prenj” objašnjava da je radne snage sve manje, a dronovi su brži i efikasniji od klasičnih metoda pošumljavanja. Statistički podaci pokazuju da je od 2008. do 2024. godine u požarima izgorjelo gotovo 580.000 hektara vegetacije, što čini više od 11 posto teritorija države, dok je u istom periodu planski pošumljeno samo između 30.000 i 45.000 hektara.

Vatrena stihija je tako uništila 12 do 15 puta više šuma nego što je sistemski obnovljeno, a stručnjaci upozoravaju da su stvarne štete još veće jer se mnogi manji lokalni požari uopće ne evidentiraju. Ova situacija predstavlja ozbiljan izazov za budućnost, a pitanje je da li će tehnologija moći nadomjestiti godine zanemarivanja i spore administracije.