Zdenko Lučić, kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, osvrnuo se na ono što smatra jednim od najvećih problema savremenog bosanskohercegovačkog društva – kladioničarsku industriju.

Istakao je kako je svjestan ograničenih nadležnosti koje nosi funkcija člana Predsjedništva, ali smatra da je neophodno jasno definisati temeljne vrijednosti na kojima treba počivati država. Prema njegovim riječima, ne može se govoriti o pravednom sistemu dok porodične radnje sa mješovitom robom uredno izmiruju obaveze prema državi, dok kladioničarski lobiji uživaju brojne privilegije i sistemska oslobođenja. Lučić se zalaže za apsolutnu poreznu ravnopravnost – zakoni moraju biti jednaki za sve, bez izuzetaka za pojedine industrijalne grane.

Međutim, kako dodaje, finansijska strana priče nije jedina koja ga zabrinjava.

Daleko veći problem vidi u zdravlju nacije. Smatra da ovisnost o kockanju nije tihi problem koji se tiče samo pojedinaca koji su joj podlegli, već da razara porodice, kvari mlade ljude, uvlači poštene građane u dužničko ropstvo i ostavlja trajne psihološke i socijalne posljedice. Posebno upozorava na kladionice u blizini škola, koje ne vidi kao poslovne prilike, nego kao prijetnju dječijoj budućnosti. Društvo koje prosperitet mjeri profitom na tuđoj nesreći i zavisnosti, naglašava, izgubilo je moralne vrijednosti. Umjesto privatne dobiti, u fokus moraju doći zdravlje, dostojanstvo i sigurnost građana.

Lučić je iznio i konkretne primjere koji ilustruju dramatičnost situacije: majke koje s maloljetnom djecom provode sate gledajući televiziju u nadi da će pogoditi sljedeći izvučeni broj, te očevi koji šalju maloljetne sinove da umjesto njih uplate opklade. Uvjeren je da nijedna humanitarna pomoć koju kladionice eventualno pruže ne može kompenzovati ogromnu štetu koju nanose porodicama kroz generacije.

Na samom kraju, postavlja pitanje kakvu Bosnu i Hercegovinu ostavljamo budućim generacijama.