Čovječanstvo se suočava s brojnim prijetnjama koje mogu dovesti do katastrofe globalnih razmjera, uključujući nuklearni rat, klimatske promjene, pandemije, razvoj vještačke inteligencije i erupcije supervulkana.

Postavlja se pitanje gdje bi se ljudi mogli skloniti u slučaju potpunog kolapsa civilizacije. Istraživači su u studiji objavljenoj u časopisu Global Challenges pokušali dati odgovor na to pitanje, analizirajući otpornost pojedinih zemalja na različite vrste globalnih katastrofa.

Prema njihovim nalazima, Australija se izdvaja kao zemlja koja bi najvjerovatnije preživjela većinu scenarija smaka svijeta. Međutim, čak ni ona nije potpuno imuna na sve moguće prijetnje, već je samo najmanje izložena ukupnom spektru rizika.

Naučnici su analizirali brojne studije i izvještaje o posljedicama udara asteroida, vulkanskih erupcija, velikih sajber napada i pandemija, te su globalne katastrofalne rizike podijelili u tri osnovne kategorije.

Prva kategorija obuhvata scenarije naglog smanjenja sunčeve svjetlosti (ASRS), poput velikih vulkanskih erupcija, nuklearne zime ili oblaka prašine nakon udara asteroida. Druga kategorija je globalni katastrofalni gubitak infrastrukture (GCIL), koji uključuje poremećaje u snabdijevanju električnom energijom, transportu i proizvodnji hrane, a mogu ga izazvati geomagnetne oluje, sajber napadi ili elektromagnetni impulsi.

Treća kategorija, globalni katastrofalni biološki rizik (GCBR), odnosi se na velike biološke prijetnje prirodnog ili ljudskog porijekla koje bi mogle izazvati masovne žrtve i ozbiljno uzdrmati društvo.

Osim analize rizika, istraživači su ispitivali i otpornost društava, odnosno sposobnost država da u ekstremnim uslovima očuvaju osnovne funkcije i dobrobit stanovništva. Utvrdili su da su otpornije bogatije zemlje s manjom društvenom nejednakošću, razvijenom industrijom, stabilnim institucijama i određenim stepenom decentralizacije. Geografska izolovanost i manja zavisnost od međunarodne trgovine također su prednosti.

Australija se posebno ističe zbog svoje geografske izolovanosti, velike proizvodnje hrane, vlastitih izvora fosilnih goriva i razvijene industrije. Kao veliko ostrvo, može relativno lako ograničiti ulazak i izlazak ljudi u slučaju velike krize. Istraživači ističu da je Australija jedina zemlja koju su u analiziranim radovima direktno identificirali kao otpornu na sve tri kategorije globalnih katastrofalnih rizika.

Ipak, to ne znači da bi Australija prošla bez posljedica. Autori studije navode da nijedno mjesto na Zemlji nije otporno na sve globalne rizike, ali Australija se najčešće spominje kao otporna.

Osim Australije, visok nivo otpornosti imaju Novi Zeland, Japan, Švicarska i Argentina, ali svaka od tih zemalja ima određene slabosti. Većina njih ima dugu obalu, što ih čini ranjivim na cunamije, a gotovo sve osim Švicarske mogle bi biti pogođene velikim vulkanskim erupcijama u jugoistočnoj Aziji ili Južnoj Americi.

Također, zavisnost od međunarodne trgovine predstavlja problem. Australija, na primjer, ima veliku proizvodnju hrane i razvijenu domaću industriju, ali i dalje ovisi o uvozu goriva, lijekova i đubriva.

Naučnici upozoravaju da ne postoji potpuno sigurno utočište od globalne katastrofe. Čak i geografska izolovanost, koja je jedna od glavnih prednosti Australije, u nekim scenarijima može postati slabost, posebno ako dođe do dugotrajnog prekida međunarodne trgovine i problemâ u nabavci ključnih proizvoda.

Zato bi zemlje poput Australije i Novog Zelanda mogle imati važnu ulogu u globalnim naporima za povećanje otpornosti, primjerice kao mjesta za skladištenje hrane i čuvanje sjemena, ali i kao baze za organizaciju međunarodne pomoći nakon velikih katastrofa.

Zaključak istraživanja je jasan: prevencija je uvijek bolja od pokušaja preživljavanja. Neke prijetnje, poput velikih vulkanskih erupcija, trenutno nije moguće spriječiti, ali društva koja unaprijed ulažu u infrastrukturu, proizvodnju hrane i stabilne institucije imaju veće šanse izdržati njihove posljedice.