Ekstremne vrućine i dugotrajna suša već su ostavile dubok trag na poljoprivredne usjeve u Hercegovini, a proizvođači kukuruza na nekim imanjima očekuju pad prinosa i do 40 posto u odnosu na lani.

Frano Arapović, koji se bavi uzgojem stoke i ratarstvom na području Čapljine i Rakitna kod Posušja, kazao je za Fenu da su ovogodišnji kukuruz za silažu morali požeti ranije no što je uobičajeno.

– Zbog velikih vrućina kukuruz za silažu smo ove godine morali “pobrati” znatno ranije. Prinos je bio manji za oko 40 posto, a prerano sazrijevanje ostavilo je posljedice i na kvalitetu – istaknuo je Arapović.

Silaža od kukuruza ključni je dio prehrane muznih krava, pa slabiji urod direktno znači manje vlastite hrane za stoku i veće troškove proizvodnje za stočare.

Arapović također upozorava da visoke temperature negativno utiču na životinje, što može dovesti do pada proizvodnje mlijeka i problema s reprodukcijom. Dodatnu brigu predstavlja nastavak sušnog perioda bez obilnijih padavina, što bi u nekim područjima moglo ugroziti dostupnost vode.

Poticaji preusmjeriti na navodnjavanje

Agronomski stručnjak Dubravko Pocrnja iz Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar procjenjuje da bi prinosi pojedinih kultura ove godine mogli biti niži do 30 posto. On ističe da posljedice suše dodatno produbljuju nedovoljno navodnjavanje, nepravilna agrotehnika i činjenica da se, uprkos velikim izdvajanjima za poljoprivredu, navodnjava tek desetak posto površina.

Pocrnja smatra da bi se prioriteti u korištenju poljoprivrednih potpora morali promijeniti, s većim fokusom na navodnjavanje i druga ulaganja koja direktno jačaju otpornost proizvodnje na sušu.

– Ne možemo ulagati u stvari koje nisu nužne, a istovremeno nemati riješeno navodnjavanje. Ako se već izdvajaju značajna sredstva za poljoprivredu, prednost treba dati ulaganjima koja će proizvodnju učiniti otpornijom na sušne periode – naglašava Pocrnja.

Pritom ističe da rješenje nije samo u obezbjeđivanju većih količina vode, nego u njenom racionalnom korištenju. Kao jedan od najefikasnijih sistema izdvaja navodnjavanje “kap po kap”, kojim se voda ciljano dovodi do biljke i smanjuje rasipanje. Bitno je, dodaje, znati kada, koliko i na koji način zalijevati jer i višak vode može naštetiti biljci.

No, prilagođavanje klimatskim ekstremima, prema njegovim riječima, ne završava na navodnjavanju. Pocrnja naglašava da je nužno poslušati savjete struke, a pravilno upravljanje farmom, odnosno planiranje proizvodnje u skladu s raspoloživim zemljištem, vodom, hranom i ostalim resursima, ključno je za uspješno bavljenje poljoprivredom.

To je posebno važno u intenzivnoj proizvodnji koja troši velike količine resursa. U stočarstvu, primjerice, broj grla trebao bi biti usklađen s površinama koje privreda posjeduje i njegovom mogućnošću da proizvede dovoljno vlastite hrane.

Preokret ka autohtonim pasminama i otpornijim kulturama

Pocrnja vjeruje da će domaći poljoprivrednici, uslijed sve izraženijih klimatskih ekstrema, morati prilagođavati i sam koncept proizvodnje. Jedan od pravaca kojim bi trebalo ići jeste uzgoj autohtonih pasmina te sjetva i sadnja kultura koje bolje podnose sušu i druge ekstremne vremenske uslove.

Prema njegovim riječima, jednako je važno pravilno upravljanje tlom, pa bi fokus trebao biti na minimalnoj obradi kako bi se sačuvala vlaga i spriječilo isušivanje najplodnijeg sloja.

Upravo znanje, po Pocrnjinom mišljenju, čini najveću razliku između zemalja koje uspješno razvijaju poljoprivredu uprkos ograničenim prirodnim resursima i onih koje postojeće potencijale ne koriste dovoljno efikasno.

– U poljoprivredi su ključni voda, tlo, sunce i znanje. Među najrazvijenijim državama u poljoprivredi su Holandija i Izrael. Jedni imaju vodu, drugi praktično samo sunce, a sve ostalo nadoknađuju znanjem i pametnim ulaganjima. Mi ovdje praktično imamo i vodu, i tlo, i sunce, ali ne koristimo znanje – ističe Pocrnja.

Stoga će, zaključuje, otpornost poljoprivrede na buduća sušna perioda zavisiti prije svega od boljeg upravljanja vodom i tlom, slušanja struke, kvalitetnog vođenja gazdinstava i pravovremene prilagodbe proizvodnje klimatskim uvjetima.