Dok se svjetska pažnja zadržava na Hormuškom tjesnacu i posljedicama bliskoistočnog rata, hiljadama kilometara dalje oblikuje se nova geopolitička napetost. Panamski kanal, jedan od ključnih plovnih puteva na svijetu, ponovo je u fokusu zbog sve otvorenijeg sučeljavanja interesa Washingtona i Pekinga.

Ovaj kanal povezuje Atlantik i Pacifik, omogućavajući brodovima da izbjegnu dugu i skupu rutu oko Južne Amerike. Kroz njega prolazi otprilike pet posto globalne pomorske trgovine, a za Sjedinjene Države njegov značaj je posebno velik jer je ključan za kontejnerski transport i lance snabdijevanja.

Međutim, sada njegova važnost dodatno raste zbog krize na Bliskom istoku.

Poremećaji u prometu kroz Hormuški tjesnac, vitalnu energetsku arteriju, tjeraju dio trgovaca na promjenu ruta i traženje alternativa. To povećava pritisak na druge strateške prolaze, uključujući Panamski kanal.

Prema medijskim izvještajima, saobraćaj kroz kanal je povećan u odnosu na prošlu godinu, a nakon izbijanja rata u Iranu zabilježen je dodatni rast tranzita.

Na taj način dva geografski udaljena plovna puta sve više postaju dio iste globalne priče: Hormuz kontrolira ključni dio transporta nafte, dok Panama predstavlja jednu od najvažnijih arterija za kontejnere, robu i lance snabdijevanja.

I tu na scenu stupa Kina.

Washington godinama upozorava da Peking kroz investicije i infrastrukturne projekte jača svoj uticaj u Panami i šire u Latinskoj Americi. Američke vlasti posebno su zabrinute zbog luka na ulazima u kanal, kojima je upravljala kompanija povezana s hongkonškim kapitalom.

Za Washington više nije ključno samo pitanje ko upravlja kanalom, već i ko ima uticaj na infrastrukturu koja ga okružuje.

Kina, s druge strane, odbacuje američke optužbe i tvrdi da Washington koristi priču o kineskom uticaju kao izgovor za širenje vlastite kontrole u regiji.

Peking insistira na poštivanju suvereniteta Paname i neutralnosti kanala, dok Panama poručuje da je kanal pod njenom kontrolom i da ga ne namjerava prepustiti nijednoj velikoj sili.

To je posebno važno jer je Panamski kanal nekada bio pod američkom kontrolom.

SAD su izgradile kanal početkom 20. stoljeća i decenijama kontrolirale i kanal i okolnu zonu. Na osnovu sporazuma Torrijos–Carter iz 1977. godine, proces prenosa vlasti na Panamu završen je posljednjeg dana 1999. godine.

Od tada Panamski kanal formalno funkcionira kao neutralan međunarodni plovni put, a njegovom infrastrukturom upravlja Uprava Panamskog kanala.

Međutim, u novoj eri velikog rivalstva Washingtona i Pekinga, neutralnost postaje sve teža za očuvanje.

Amerikanci strahuju da bi kinesko prisustvo u lukama, logistici i infrastrukturi u blizini kanala u slučaju velike krize moglo imati sigurnosne posljedice.

Kina, naprotiv, smatra da Washington pokušava zaštititi svoju tradicionalnu sferu utjecaja u Latinskoj Americi pritiskom na zemlje regije.

U međuvremenu, sam kanal ima i problem koji nije geopolitički – vodu.

Panamski kanal ovisi o ogromnim količinama slatke vode neophodne za rad sistema brana. Suša je posljednjih godina već prisilila upravu kanala da ograničava broj brodova koji mogu proći.

Slična kriza tokom 2023. godine izazvala je ozbiljna ograničenja i poremećaje u globalnim lancima snabdijevanja.

Zato se sada otvara vrlo osjetljivo pitanje: šta će se dogoditi ako istovremeno dođe do problema u Ormuzu i Panami?

Svjetska trgovina tada ne bi imala samo jedno veliko usko grlo, već bi se pritisak prelio na više strateških tačaka.

I upravo zato Panamski kanal više nije samo pitanje Paname.

On je postao dio mnogo veće borbe za kontrolu nad svjetskim trgovačkim putevima.

Hormuz na Bliskom istoku, Suec u Egiptu i Panama u Centralnoj Americi nalaze se na različitim stranama svijeta, ali imaju istu stratešku vrijednost: ko ima uticaj nad njima, ima i dodatnu polugu nad globalnom trgovinom.