Sve je veći broj ljudi s Balkana koji odlučuju napustiti domovinu i krenuti u potragu za boljim životom u inostranstvu, a Njemačka im je decenijama bila glavna destinacija zbog viših plata i sigurnijih uslova rada. Međutim, među iseljenicima se sve češće postavlja pitanje da li je dugogodišnji rad u toj zemlji zaista vrijedan truda, posebno kada se u obzir uzme visina penzije koju će na kraju primati.

Jedan član Facebook grupe “Balkanci u Njemačkoj” pokrenuo je žustru raspravu objavom u kojoj je naveo da nakon 40 godina rada i odlaska u penziju sa 67 godina, mjesečna penzija iznosi svega 1100 eura, te se zapitao da li je vrijedilo “lomiti kičmu u tuđini”. Njegova objava izazvala je brojne reakcije, a komentari su pokazali koliko su iskustva iseljenika različita.

Jedna korisnica istaknula je da se vrijednost rada u Njemačkoj ne smije mjeriti samo visinom penzije, već i mogućnošću štednje tokom godina provedenih na radu, jer na Balkanu, kako kaže, ljudi jedva spajaju kraj s krajem i često moraju dizati kredite da bi preživjeli. Drugi korisnik složio se s njom, napomenuvši da se i kod kuće “lomi kičma” za 400 eura, ali bez mogućnosti da se išta uštedi.

Jedna komentatorica naglasila je da su mnogi koji su radili u Njemačkoj uspjeli riješiti stambeno pitanje u domovini, te da se s penzijom od 1100 eura tamo može živjeti “kao kralj”, ako se dočeka. Drugi su pak poručili da se isplati vratiti u svoju zemlju nakon umirovljenja, jer s tim iznosom u Njemačkoj jedva ima za osnovne potrebe.

Uspoređujući njemački mirovinski sistem s onima na Balkanu, jedna korisnica je ironično primijetila da je bolje raditi za 400 eura i dobiti penziju od 300 eura u “zaostalim zemljama”, dok je druga istaknula da se i u domovini “lomi kičma”, ali je penzija toliko mala da nije dovoljna ni za hranu.