Iako ljudi nisu svjesni toga, njihov mozak može da reaguje na promjene u Zemljinom magnetnom polju, prema novim istraživanjima.

Dok je poznato da mnoge životinje, poput ptica selica, morskih kornjača, pčela i nekih riba, koriste magnetorecepciju za orijentaciju, ovo istraživanje sugeriše da i ljudski mozak ima sposobnost da registruje određene promjene u geomagnetnom polju.

Naučnici, međutim, naglašavaju da za sada nema dokaza da ova sposobnost utiče na svakodnevno ponašanje ili odlučivanje, već predstavlja zanimljiv neurobiološki fenomen koji tek treba detaljno proučiti.

U kontrolisanom eksperimentu, istraživači predvođeni dr Josephom Kirschvinkom i dr Shinsukeom Shimojom sa Kalifornijskog tehnološkog instituta (Caltech) ispitivali su reakcije mozga na pažljivo kontrolisane promjene magnetnog polja.

Učesnici su boravili u posebno konstruisanoj, elektromagnetno izolovanoj komori, gdje su pomoću sistema kalemova mijenjani pravac i orijentacija magnetnog polja jačine približno jednake Zemljinom prirodnom polju. Tokom eksperimenta, ispitanici su sjedili u mraku i tišini, a moždana aktivnost je praćena elektroencefalografijom (EEG).

Analiza EEG zapisa pokazala je specifičan i ponovljiv odgovor mozga kada je magnetno polje rotirano na način koji odgovara prirodnim promjenama karakterističnim za sjevernu hemisferu. Tada je zabilježena desinhronizacija alfa talasa, odnosno pad njihove amplitude, što je poznati neurofiziološki znak da mozak obrađuje novi vanjski stimulus.

Zanimljivo je da učesnici nisu bili svjesni promjena u okruženju, iako je njihov mozak jasno reagovao. Kada je smjer magnetnog polja promijenjen na način koji ne odgovara prirodnim uslovima, isti odgovor nije zabilježen, što ukazuje da reakcija nije bila slučajna.

Iako je moždanu reakciju moguće izmjeriti, njeno biološko porijeklo još nije razjašnjeno.

Jedna od vodećih hipoteza je da u ljudskom organizmu postoje mikroskopske čestice magnetita, minerala željeza koji može fizički reagovati na promjene magnetnog polja i prenijeti signal nervnom sistemu.

Druga hipoteza razmatra ulogu proteina kriptohroma, koji kod nekih životinja učestvuje u magnetorecepciji i regulaciji cirkadijalnog ritma. Međutim, nijedan od ovih mehanizama još nije potvrđen kao objašnjenje magnetorecepcije kod ljudi.

Autori studije ističu da rezultati pružaju snažan dokaz da ljudski mozak može nesvjesno da reaguje na promjene Zemljinog magnetnog polja, ali ne potvrđuju postojanje razvijenog “magnetnog čula” poput onog kod ptica selica. Također, istraživanje ne pruža dokaze da geomagnetno polje kontroliše ljudsko ponašanje, emocije ili odlučivanje.

Umjesto toga, otvara novo područje neuronauke koje bi moglo pomoći u razumijevanju da li ovaj suptilni odgovor ima fiziološku funkciju ili je evolucijski ostatak nekada korisnog senzornog sistema.

Bit će potrebna dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo da li prirodne promjene Zemljinog magnetnog polja, uključujući geomagnetne oluje, mogu imati mjerljiv uticaj na ljudski mozak, san ili druge fiziološke procese.