Enigma Rudolfa Hessa
Hitlerov zamjenik koji je preletio neprijatelju: Tajna koja i danas zbunjuje
Hitlerov zamjenik koji je preletio neprijatelju: Tajna koja i danas zbunjuje
Rudolf Hess je bio jedna od najbližih figura Adolfu Hitleru, a njegova uloga zamjenika vođe Nacističke stranke i iznenadni let u Veliku Britaniju 1941. godine ostali su upamćeni kao jedan od najvećih misterija Trećeg Reicha. Njegov život, obilježen fanatičnom odanošću Hitleru i kontroverznim potezima, i danas izaziva pažnju istoričara.
Hess je rođen 26. aprila 1894. godine u Aleksandriji, u Egiptu, gdje je njegov otac, njemački trgovac, imao svoj biznis. Porodica se kasnije preselila u Njemačku, a Hess je odrastao u Bavarskoj. Kada je izbio Prvi svjetski rat, prijavio se kao dobrovoljac u njemačku vojsku, gdje je služio kao vojnik, a potom i kao pilot. Nakon rata, razočaran porazom i Versajskim sporazumom, uključio se u desničarske organizacije.
Član Nacističke stranke postao je 1920. godine, oduševljen Hitlerovim govorima i idejom nacionalnog preporoda. Njegova posvećenost Hitleru bila je bezgranična, a nakon neuspjelog puča u Munichu 1923. godine, Hess je s Hitlerom završio u zatvoru.
Upravo je tamo pomagao Hitleru u pisanju “Mein Kampfa”, obavljajući poslove tajnika i povjerenika. Nakon izlaska iz zatvora, njegov uspon u stranci se nastavio, a 1933. godine, kada su nacisti preuzeli vlast, postavljen je za zamjenika vođe stranke.
Na toj poziciji bio je zadužen za usklađivanje stranačkih aktivnosti, administrativne odluke i širenje nacističke ideologije. Iako je bio na visokom položaju, njegov stvarni uticaj često je bio ograničen zbog unutrašnjih sukoba i rivalstva s drugim nacističkim liderima, poput Hermanna Göringa i Heinricha Himmlera. Hess je bio poznat po interesovanju za ezoteriju, astrologiju i alternativnu medicinu, što su neki njegovi saradnici ismijavali.
Najpoznatiji i najkontroverzniji događaj u njegovom životu desio se 10. maja 1941. godine, kada je samoinicijativno poletio iz Njemačke prema Škotskoj, nadajući se da će pregovarati o miru s Velikom Britanijom. Upravljajući avionom Messerschmitt Bf 110, iskočio je padobranom nedaleko od Glasgowa, gdje je odmah uhapšen.
Njegova namjera, kako je sam tvrdio, bila je da ubijedi britanske vlasti da sklope mir s Njemačkom kako bi se izbjegao dalji sukob i omogućilo Njemačkoj da se bori protiv Sovjetskog Saveza.
Hessov let izazvao je šok i nevjericu i u Njemačkoj i u Velikoj Britaniji. Hitler je javno osudio njegov postupak, nazvavši ga izdajnikom i mentalno nestabilnim. Britanske vlasti, s druge strane, nisu shvatile njegov prijedlog ozbiljno, smatrajući ga neovlaštenim i nerealnim. Hess je proveo ostatak rata u britanskom zatočeništvu, prvo u Londonu, a kasnije u drugim objektima.
Pitanje njegovih motiva i mentalnog stanja i dalje je predmet diskusija. Neki istoričari smatraju da je djelovao samostalno, vođen idealističkom vizijom mira, dok drugi vjeruju da je možda imao Hitlerovu prećutnu podršku. Njegova sklonost mističnim i iracionalnim idejama dodatno otežava razumijevanje njegovih postupaka.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, Hess je 1945. godine izručen Međunarodnom vojnom sudu u Nürnbergu. Optužen je za zločine protiv mira i planiranje agresivnog rata. Tokom suđenja, njegovo ponašanje je bilo nepredvidivo – često je djelovao odsutno, tvrdio da pati od amnezije, a povremeno je iznosio čudne izjave. I pored toga, proglašen je krivim i osuđen na doživotnu kaznu.
Kaznu je izdržavao u zatvoru Spandau u Zapadnom Berlinu, gdje je veći dio vremena bio jedini zatvorenik. Njegovo zatočeništvo postalo je simbol hladnoratovskih tenzija, jer su savezničke sile (SAD, Velika Britanija, Francuska i Sovjetski Savez) zajedno upravljale zatvorom. Hess je većinu vremena odbijao posjete porodice i živio u izolaciji, što je dodatno pogoršalo njegovo mentalno stanje.
Rudolf Hess umro je 17. augusta 1987. godine u zatvoru Spandau, u 93. godini života. Prema službenim izvještajima, izvršio je samoubistvo vješanjem. Međutim, njegova smrt izazvala je brojne teorije zavjere, uključujući tvrdnje da je ubijen kako bi se spriječilo njegovo oslobađanje ili otkrivanje tajni. Većina istoričara odbacuje ove teorije, smatrajući ih neutemeljenim.


