Kupci mogu lako procijeniti kvalitetu paradajza koristeći tri jednostavna trika – potrebno je samo obratiti pažnju na izgled kore, lagano ga pritisnuti i provjeriti njegov miris.

Prvi korak je vizuelni pregled. Kora paradajza treba biti bez tamnih mrlja ili pukotina, posebno posjekotina, koje mogu ubrzati kvarenje. Manje nesavršenosti se mogu ukloniti, ali treba izbjegavati paradajz sa kašastom ili udubljenom korom.

Drugi test uključuje blagi pritisak rukom. Ako je plod previše mekan ili gnjecav, vjerovatno je već počeo truliti. Paradajz koji se samo malo popušta na dodir smatra se zrelim, sočnim i punog ukusa.

Treći pokazatelj je miris. Zreo paradajz ima zemljasti, blago slatki miris; dok su paradajzi bez mirisa generalno jestivi, često imaju vodenast ukus i nedostaje im aroma. Trebalo bi preskočiti svako voće sa neprijatnim ili neobičnim mirisom.

Metode skladištenja značajno utiču na kvalitet. Iako mnogi ljudi stavljaju paradajz u frižider, stručnjaci to ne preporučuju. Gregory Lofts kaže za Marthastewart.com:

„Kada stavite paradajz u frižider, u suštini ga lišavate ukusa i teksture.“ Umjesto toga, on preporučuje njihovo čuvanje na sobnoj temperaturi, bez obzira da li su potpuno zreli ili još uvijek trebaju sazreti.