Faten Ben Omar El Azizi, 26-godišnja fudbalerka iz Maroka, sanjala je o životu kroz fudbal. Igrajući za Maghreb Atlético Tetuán u regionalnoj ligi, s dresovima koji podsjećaju na boje madridskog Atlética, utopila se prošlog mjeseca tokom masovnog pokušaja prelaska u špansku enklavu Ceutu. Istog dana, njena majka je saznala da je Faten dobila vizu za Špansku.

Njen trener ističe da je obožavala treninge koji su se održavali utorkom na terenu i četvrtkom na plaži u blizini Tétouana, gdje je živjela s porodicom. Iako je fudbal bio njena strast, zarada od utakmica bila je minimalna – oko 25 eura za pobjedu, a ništa za poraz, što nije bilo dovoljno za izdržavanje porodice nakon očeve smrti.

Uz fudbal, radila je na groblju u Tétouanu, čisteći grobove i prodajući bosiljak poznat kao rayhan, koji se u muslimanskoj tradiciji koristi za blagoslov pokojnika. Njena majka Jamilla kaže da je Faten sanjala o odlasku u Evropu preko nogometa, ali je umjesto toga sahranjena na groblju gdje je radila, nakon što se utopila 30. jula.

Prema podacima organizacije Caminando Fronteras, Faten je jedna od najmanje 141 osobe koje su poginule tokom masovnog prelaska u Ceutu. Većina žrtava, koje su se utopile ili su zgnječene na granici, bila je mlađa od 35 godina. Ove smrti dolaze nakon protesta mladih u Maroku, koji kritikuju nedovoljna ulaganja u zdravstvo i obrazovanje, dok se država fokusira na skupe stadione za Svjetsko prvenstvo 2030.

Svjetsko prvenstvo postalo je simbol nacionalne ambicije, ali je izazvalo rasprave o prioritetima. Prošle godine, gotovo 40 posto mladih u dobi od 15 do 24 godine bilo je nezaposleno, a oni koji rade često primaju minimalnu bruto platu od oko 300 eura mjesečno. Simo, 20-godišnjak koji se vratio iz Ceute, kaže da mnogi ne mogu naći posao i da je teško graditi budućnost u Maroku.

Jamilla priča da je njena kći sanjala o napredovanju i ozbiljnim treninzima, ali porodica to nije mogla priuštiti. Na jutro 30. jula, primila je poziv u kojem su tražili Faten. Kada je rekla da je njena majka, službenik joj je saopćio da je Faten odobrena španska viza i da treba doći u konzulat u Tangeru.

Majka nije znala da je kći podnijela zahtjev i ne razumije zašto je riskirala život ako je čekala vizu. Vjeruje da je Faten možda pokušavala dobiti vizu neslužbenim putem i nije očekivala odobrenje. Posljednjih sedmica, kći joj je bila tiha, tužna i povučena, djelovala je odsutno.

Nakon nestanka, porodica je tražila Faten cijelu noć. Mladić im je rekao da je udarila glavom tokom prelaska. Jamilla nije imala snage da uđe u prostoriju s tijelima, a tijelo je identificirala njena sestra. Tragedija se nastavila – saznala je da su i njeno dvoje druge djece pokušalo preći granicu. Najstariji sin je stigao do Ceute, ali za 14-godišnjom kćerkom još uvijek traga. “Sada sam ostala sama, bez djece”, zaključuje majka.