U Nagasakiju je jedan minut ostao zamrznut, dok se Japan oko njega mijenjao do neprepoznatljivosti.

Tačno u 11 sati i dvije minute, 9. augusta 1945., iznad grada je eksplodirala američka plutonijumska bomba “Fat Man”.

Osamdeset jednu godinu kasnije, u istom minutu, Nagasaki je ponovo utihnuo.

Sjedinjene Države, koje su tada bile ratni protivnik i bacile atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki, danas su njegov glavni sigurnosni saveznik.

Na komemoraciji uz prisustvo predstavnika više od 90 zemalja, gradonačelnik Shiro Suzuki nazvao je nuklearno oružje “apsolutnim zlom” i upozorio da sve veće oslanjanje na nuklearno odvraćanje povećava rizik od nuklearnog rata.

Japan danas ne posjeduje vlastito nuklearno oružje i pridržava se nenuklearnih principa, ali dio njegove sigurnosti počiva na nuklearnom odvraćanju Sjedinjenih Država – iste države koja je 1945. bacila atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki.

Nekadašnji ratni protivnici danas su saveznici, a američko nuklearno oružje prešlo je neobičan historijski put u japanskoj sigurnosnoj računici: od oružja korištenog protiv Japana do oružja čija bi potencijalna upotreba trebala odvratiti protivnika od napada na Japan.

U junu ove godine dvije zemlje održale su novi Dijalog o proširenom odvraćanju, nakon kojeg su SAD ponovo potvrdile obavezu da brane Japan svim svojim odbrambenim sposobnostima, uključujući nuklearne.

Oblaci odredili sudbinu dva grada

Kada je američki B-29 “Bockscar” pred zoru 9. augusta poletio s otoka Tinian, Nagasaki nije bio njegov primarni cilj.

Prva meta bila je Kokura, grad sa značajnim vojno-industrijskim kompleksom.

Misiju je od početka pratio problem s gorivom – dio goriva nije mogao biti prebačen iz rezervnog spremnika.

Kada je “Bockscar” stigao iznad Kokure, pojavila se i druga prepreka: oblaci su zaklanjali cilj, a naređenje je predviđalo vizualno bombardiranje.

Nakon nekoliko pokušaja da se cilj uoči, posada je odustala od Kokure i nastavila prema rezervnom cilju – Nagasakiju, gdje se u posljednjem trenutku pojavio otvor u oblacima koji je omogućio vizualno bombardiranje.

Samo tri dana ranije, 6. augusta, američki B-29 “Enola Gay” bacio je uranijumsku bombu “Little Boy” na Hirošimu.

“Fat Man” bio je drugačije konstruiran. Koristio je plutonijum i implozioni mehanizam, a njegova eksplozivna snaga procjenjuje se na oko 21 kilotonu, u poređenju s približno 15 kilotona kod bombe korištene nad Hirošimom.

Za razliku od ravnije Hirošime, Nagasaki leži između brda i dolina, a njegova topografija utjecala je na raspored i širenje razaranja, koja su bila posebno teška u dolini Urakami.

Urakami je imao i specifično mjesto u japanskoj istoriji.

Nagasaki je bio jedno od najznačajnijih središta kršćanstva u Japanu, a nakon zabrane vjere u 17. stoljeću na tom području opstale su zajednice takozvanih “skrivenih kršćana”, koje su svoju vjeru tajno prenosile kroz generacije.

Kada se Japan u 19. stoljeću ponovo počeo otvarati prema svijetu, upravo su vjernici iz Urakamija 1865. godine otkrili francuskom svećeniku u Nagasakiju da je njihova zajednica sačuvala kršćansku vjeru.

Nakon ukidanja zabrane kršćanstva, Urakami je postao jedno od središta obnovljene katoličke zajednice, gdje je podignuta i velika katedrala Urakami.

Nalazila se oko 500 metara od hipocentra atomske eksplozije i bila je gotovo potpuno uništena. Nakon rata katedrala je obnovljena, dok su pojedini ostaci stare građevine sačuvani kao dio memorijalnog naslijeđa Nagasakija.

Moglo se nastaviti…

Danas znamo da je Nagasaki posljednji grad na kojem je nuklearno oružje korišteno u ratu, ali 9. augusta 1945. niko nije mogao znati da će tako i ostati.

Već sljedećeg dana još jedna imploziona atomska bomba bila je u pripremi.

General Leslie Groves, koji je rukovodio vojnim dijelom Projekta Manhattan, obavijestio je načelnika Generalštaba Georgea Marshalla da bi završne komponente sljedeće bombe mogle biti poslane iz Novog Meksika 12. ili 13. augusta.

Bez nepredviđenih problema, oružje je moglo biti spremno za upotrebu pri prvim pogodnim vremenskim uslovima nakon 17. ili 18. augusta.

Marshall je na dokumentu rukom zabilježio da bomba ne smije biti korištena nad Japanom bez izričitog odobrenja predsjednika, dok je sam Groves preporučio da se njeno slanje odgodi kako bi japanska vlada dobila vremena za predaju, i na kraju treća atomska bomba nije bačena.

Samo u Nagasakiju, prema procjenama, stradalo je preko 70.000 ljudi od posljedica atomskog napada.

Među bezbroj sudbina iz Hirošime i Nagasakija ostala je zabilježena i jedna gotovo nevjerovatna.

Tsutomu Yamaguchi se 6. augusta 1945. nalazio poslovno u Hirošimi kada je eksplodirao “Little Boy”.

Preživio je atomski napad, zadobio opekotine i vratio se kući – u Nagasaki.

Yamaguchi nije bio jedini čovjek za kojeg se zna da je preživio oba atomska napada, ali je 2009. postao prva osoba kojoj su japanske vlasti službeno priznale da je preživio i Hirošimu i Nagasaki.

Umro je sljedeće godine, u 93. godini, a posljednje godine života proveo je govoreći protiv nuklearnog oružja.

Bomba je promijenila stranu

Sjedinjene Države i Sovjetski Savez tokom Hladnog rata izgradili su nuklearne arsenale neuporedivo veće od onoga što je postojalo u augustu 1945., ali se pogled promijenio i logika na kojoj je počivala uloga nuklearnog oružja.

U središte strategije postupno je došlo odvraćanje – paradoksalna ideja da oružje ogromne razorne moći treba posjedovati kako bi sama prijetnja njegovom upotrebom odvratila protivnika od napada.

Tako je od dvije atomske bombe korištene 1945. svijet stigao do nuklearnih arsenala čija politička i vojna uloga u velikoj mjeri počiva upravo na prijetnji upotrebom.

A malo gdje je paradoks takve logike vidljiviji nego u Japanu.

Zemlja se drži tri nenuklearna principa: da neće posjedovati nuklearno oružje, da ga neće proizvoditi i da neće dozvoliti njegovo unošenje na svoju teritoriju, a Japan se danas oslanja na SAD i njegova sigurnost počiva i na američkom proširenom odvraćanju – nuklearnom kišobranu.

Vlada premijerke Sanae Takaichi radi na reviziji japanske sigurnosne i odbrambene politike, dok se u zemlji ponovo raspravlja o budućnosti trećeg nenuklearnog principa – zabrani unošenja nuklearnog oružja na japansku teritoriju.

Takaichi podržava prva dva principa – da Japan ne posjeduje i ne proizvodi nuklearno oružje – ali je ostala neodređena kada je riječ o budućnosti sva tri.