Jedna od najpoznatijih žena Prvog svjetskog rata, rođena 1876. u Leeuwardenu, proslavila se kao plesačica, a život je izgubila zbog optužbi za dvostruko špijuniranje. Pogubljena je 1917. godine u Parizu.

Na svijet je došla kao Margaretha Geertruida Zelle u imućnoj nizozemskoj porodici. Otac, vlasnik trgovine šeširima, ulagao je u naftne dionice i dobro zaradio, pa su Margaretha i njen brat uživali u luksuzu. Međutim, kada je imala 13 godina, porodica je izgubila bogatstvo, roditelji su se razišli, a ona je otišla kod kuma i pohađala učiteljsku školu.

Sa 18 godina odazvala se na oglas Rudolfa MacLeoda, visokog vojnog oficira, koji je tražio suprugu. U početku su se dobro slagali, vjenčali se i dobili dvoje djece.

Nakon nekoliko godina Rudolf je pokazao svoje pravo lice – bio je nasilan i sklon alkoholu, a uskoro je počeo i varati. Margaretha je utjehu pronašla u plesu, pridružila se plesnoj grupi i tamo, kako se priča, doživjela preporod. Tada je i usvojila umjetničko ime Mata Hari, što na malajskom znači Sunce, odnosno doslovno “oko dana”.

Iako su se nakratko pomirili, veza nije potrajala, pa su se 1902. razveli. Razvod je ubrzala smrt njihovog dvogodišnjeg sina, a kćerka Jeanne ostala je s ocem. Margaretha je priznala da je Rudolf oduvijek bio dobar otac, pa je pristala na takav dogovor.

Nakon raspada braka, posvetila se plesu i postala cirkuska jahačica pod imenom Lady MacLeod. Uz to, radila je i kao model, postajući sve popularnija.

U to vrijeme imala je veze s raznim muškarcima, uključujući ugledne članove društva. Šuškalo se da je indonezijska princeza ili kći bogatog trgovca začinima. Iako je bila Nizozemka, prihvatila je te priče i sama ih širila, tvrdeći da dolazi s egzotičnog otoka.

Mnogi smatraju da je upravo ona zaslužna za popularizaciju erotskog plesa u francuskim klubovima, podigavši ga iz podzemlja i otvorivši put mnogim plesačicama u međuratnom periodu.

Posljednju predstavu održala je 1915. Bila je poznatija po senzualnosti nego po glumačkom umijeću, pa su je, kada je ljepota izblijedjela, napustili i saradnici. Ipak, tokom karijere stekla je veze s političarima koji su joj kasnije ponudili unosne prilike.

Iako je završila glumačku karijeru, Mata Hari je pronašla ljubav – bio je to 23-godišnji ruski pilot Vadim Maslov, koji je služio u francuskoj vojsci.

Kada je Maslov ranjen u ratu, poželjela ga je posjetiti, ali protokol to nije dozvoljavao. Tada su joj prišli predstavnici francuske vlade s ponudom od milion franaka ako zavede najstarijeg sina njemačkog kaisera Vilima II. Pristala je, znajući da bi joj taj novac osigurao život.

U Madridu se 1916. sastala s njemačkim vojnim atašeom kako bi prenijela francuske planove u zamjenu za ogromnu svotu. Nije jasno je li taj sastanak bio dogovoren da postane dvostruki špijun ili je htjela dogovoriti susret sa sinom kaisera.

Nekoliko mjeseci kasnije, isti ataše poslao je šifriranu poruku u Berlin o špijunu H-21, čiji je opis odgovarao Mata Hari. Francuzi su presreli i dešifrirali poruku, zaključivši da je dvostruki špijun.

Treba imati na umu da su 1917. priče o špijunima bile svakodnevica. Činjenica da je Mata Hari zavođenjem dolazila do vojnih tajni nije joj išla u prilog, a sumnja je pala na nju i prije presretnutog telegrama.

Suđenje je izazvalo ogromnu medijsku pažnju. Poznata pariška kurtizana bila je glavna tema razgovora sedmicama. Uprkos malo dokaza, sud ju je proglasio krivom i osudio na smrt. Strijeljana je 1917. u Vincennesu, a prema legendi, odbila je povez i do posljednjeg trenutka gledala u oči svojih dželata.