Dok se sudbina Željezare u Zenici i dalje ne nazire, a radnici s nestrpljenjem očekuju ishod sutrašnjeg sastanka s predstavnicima Federalne vlade i menadžmentom kompanije, podsjećamo na priču o nekadašnjem industrijskom gigantu koji je decenijama bio okosnica privrednog razvoja regije. Iako su mještani često izražavali nezadovoljstvo zbog zagađenog zraka, problemi na tržištu čelika i obustava cjelokupne proizvodnje donijeli su nove izazove. Strah od gubitka posla i sve češći odlasci radnika iz fabrike, ali i iz samog grada, nameću brojna pitanja. Kako osigurati budućnost zeničke Željezare i na koji način zaštititi radna mjesta i adekvatno zbrinuti zaposlene?

Željezara u Zenici je godinama bila sinonim za proizvodnju i napredak, a njene benefite su osjećali ne samo radnici, već i cijela lokalna zajednica. Pokretanje stečajnog postupka, gašenje visoke peći i obustava proizvodnje značajno su smanjili broj zaposlenih.

„Prema našim saznanjima, od početka godine broj radnika je smanjen za oko 500 – mnogi su otišli u penziju, velikom broju nije produžen ugovor na određeno vrijeme, a dosta njih je potragu za poslom našlo u inostranstvu“, ističe Rašid Fetić, predsjednik Sindikata Nove Željezare Zenica.

Trenutno je u fabrici zaposleno oko 1.480 radnika, od kojih je dio na godišnjem odmoru, dok su ostali raspoređeni na druge poslove. Svi oni iščekuju jasnu informaciju o daljim koracima.

„Od resornog ministarstva i Uprave zatražili smo da nam kažu u kojem pravcu se stvari kreću. Ako je ovo definitivno kraj, neka to neko i saopći. Ne želimo da se oprostimo od fabrike“, dodaje Fetić.

Ekonomska situacija, potražnja za čelikom na tržištu i troškovi ponovnog pokretanja proizvodnje ključna su pitanja na koja bi nadležni i stručnjaci trebali hitno dati odgovor. Da li se treba osvrtati na prošlost ili gledati ka budućnosti?

„Bilo bi izuzetno važno da se svi uključimo i pokušamo pronaći najbolja rješenja, jer sud nam neće donijeti odgovore – samo struka i znanje mogu ponuditi rješenja za budućnost grada“, smatra arhitekt Boris Britvar.

„Oni koji donose odluke i imaju moć trebali bi se konačno pozabaviti zbrinjavanjem radnika, umjesto da im daju lažna obećanja o ponovnom pokretanju proizvodnje. Ta proizvodnja se više nikada neće vratiti“, kazao je prof. dr. Samir Lemeš, član Upravnog odbora Eko foruma Zenica.

Dok se sindikat bori za očuvanje radnih mjesta i zbrinjavanje zaposlenih, u ovom ključnom trenutku za zeničku Željezaru, kada treba donijeti odgovorne odluke, interesi su podijeljeni.

„Profit je sve – on je politička moć, a ekonomska moć diktira političku moć. Ljudi koji donose odluke odlučili su da radnici više nisu potrebni. Neko ih može zbrinuti, ali ne mora, jer živimo u divljem sistemu kapitalizma gdje su ovce progutale ljude“, poručio je sociolog Sead Pašić.

Uskoro bi trebao uslijediti sastanak predstavnika Federalne vlade, Uprave Nove Željezare i Sindikata. Radnici se nadaju da će im biti ponuđena konkretna rješenja kako više od 1.500 direktno zaposlenih, a mnogo više indirektno, ne bi ostalo bez posla i prvi osjetilo posljedice velike tranzicije od prljave industrije ka zelenoj ekonomiji.