Povećanje sigurnosnih mjera na kampusima nakon otkrivanja napadačkih planova može dati privremeni osjećaj sigurnosti, ali stručnjaci smatraju da to može nenamjerno normalizovati atmosferu straha među mladima.

Iako fizička zaštita ima svoje mjesto, jednako je važno spriječiti da učenici skliznu u radikalizaciju, što podrazumijeva izgradnju otvorenih komunikacijskih kanala s odraslima od povjerenja kod kojih mogu razjasniti dileme kada naiđu na opasan sadržaj ili se suoče s poteškoćama.

Ministarstvo unutrašnje sigurnosti (ISD) saopćilo je u ponedjeljak da su privedena tri tinejdžera koji su se samostalno radikalizirali putem interneta, od kojih su dvojica planirala napade na škole.

Jedan četrnaestogodišnjak napisao je manifest od 21 stranice s detaljnim planom napada i priznao vlastima da bi izvršio ubode nožem, a uhapšen je nekoliko sedmica prije izvođenja napada, što je ISD okarakterisalo kao “sretno izbjegavanje”.

Vanredna profesorica Razwana Begum, šefica odjela za globalnu sigurnost i strategiju na Univerzitetu društvenih nauka u Singapuru, izjavila je da škole moraju ostati mjesta gdje se učenici osjećaju sigurno, ali i gdje im se i dalje vjeruje.

Naglasila je da treba izbjegavati nenamjerno stvaranje ambijenta koji podsjeća na visokosigurnosne objekte, osim ako procjena prijetnji to jasno ne zahtijeva.

Dodala je da su podjednako važni povjerenje između učenika i odraslih, dostupna savjetodavna podrška, sposobnost procjene prijetnji i školska kultura u kojoj se zabrinutosti mogu iznijeti na vrijeme.

Osnivačica lokalne nevladine organizacije The Whitehatters, Shahrany Hassan, koja olakšava dijalog u zajednici, izjavila je da, iako škole trebaju robusne sigurnosne planove, bila bi “vrlo oprezna u vezi s pretvaranjem škola u jako utvrđene prostore”.

Objasnila je da ako učenici svako jutro moraju prolaziti kroz detektore metala, to neizbježno mijenja njihov doživljaj škole te suptilno šalje poruku da je škola mjesto gdje se opasnost očekuje, a ne izuzetak.

Stoga je potrebno paziti da se ne stvori okruženje u kojem strah postaje normalizovan.

Profesorica Razwana primijetila je da, iako jačanje fizičkih sigurnosnih mjera može pružiti sigurnost nekim roditeljima, posebno neposredno nakon ovakvih incidenata, to ne smije biti jedino razmatranje.

Fizička sigurnost igra ulogu, ali treba dopunjavati, a ne zamjenjivati širi rad na izgradnji otpornih i povezanih zajednica, dodala je.

Shahrany je istakla da je školska zajednica u dobroj poziciji da primijeti promjene kod onih koji se polako radikaliziraju, a učenici često primjećuju promjene kod svojih prijatelja mnogo prije nego odrasli, dok nastavnici provode sate dnevno s učenicima.

Oni mogu intervenirati i napraviti stvarnu razliku mnogo prije nego sigurnosne mjere uopće stupe na snagu, objasnila je.

U slučaju četrnaestogodišnjaka, neko iz njegove škole primijetio je znakove radikalizacije i upozorio vlasti.

Viši ministar K Shanmugam izjavio je u ponedjeljak da se “svaka škola ne može pretvoriti u garnizon” te da postoji potreba za balansiranjem sigurnosti i slobodnog kretanja.